Marketing
Like tears...in rain.
Odakle da uopće krenem govoriti o filmu koji je već odavno postao dio opće kulture...
Ridley Scott je umjetnik...bez ikakve dvojbe!
Gledajući večeras final cut verziju Blade Runnera teško mi je uopće shvatiti da se radi o filmu koji je star dvadeset i pet godina...a izgleda kao da je snimljen jučer.
Uopće ne mogu zamisliti listu najboljih SF filmova (i ne samo njih...), a da se ovaj film ne pojavi na jednom od prvih mjesta. Jer uistinu se radi o jednoj od najvažnijih kockica u mozaiku cjelokupnog filmskog stvaralaštva. Ne samo zbog svog vizualnog stila koji u ovoj verziji izgleda svježije nego ikada, već i zbog toga što otvara važna pitanja o životu gledanom očima bića koja su daleko superiornija ljudima...u svemu, osim u trajanju životnog vijeka...
Što to zapravo znači biti ljudskim bićem? I od čega se zapravo sastoji životni vijek jednog čovjeka? Malo je filmova snimljeno koji na ovako potentan način postavljaju ta pitanja. I za razliku od drugih filmova koji postavljaju ista pitanja, Blade Runner ne nudi jednostavan odgovor, nego je njegov pronalazak ostavljen samom gledatelju. U filmu pratimo likove izgubljene u svijetu koji je progutao ljude kao jedinke i stavio ih u funkciju cjeline gdje se gubi svaki smisao individualizma. U takvome svijetu većina se trudi pobjeći na "off-worlds" kako bi se izbavila iz izmaglice, tame i prljavštine koja okružuje svijet 2019. godine, ali naši junaci se za razliku od njih naglavačke bacaju upravo u taj svijet kako bi shvatili tko su i što su i da li je to gledano kroz duže razdoblje uopće važno...
Ova sličica gore samo je uvod u scenu koju ja osobno smatram najboljom o povijesti filmske umjetnosti. Za mene ona predstavlja podsjetnik na kratkotrajnost čovjeka i njegovih sjećanja. Ali također i jedno ohrabrenje da pokušamo živjeti tu gdje jesmo, jer jedino što zapravo imamo i jedino što zaista posjedujemo su ovi trenuci u kojima se nalazimo, iako će i oni s vremenom, kao i mi sami, biti izgubljeni poput suza na kiši...
" I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser gate. All those...moments...will be lost...in time, like tears...in rain. Time to die."
Blade Runner - Like tears in rain
Post je objavljen 23.12.2007. u 00:27 sati.