... NARKOMANKA ...
Najdraži moj jesenji prijatelju,
uz ovu tihu jesenju kišu
moji ti blijedi i tanki prsti
posljednje pismo pišu
Ako mi slova lijepa nisu
oprosti mi,drhtim
jer osjećam vec da tiho
idem ka zadnjem času smrti
Ruke mi drhte,postaje hladno,
moj zadnji uzdah brzo ce doći
i tada ću sama bez zaštite tvoje,
u drugi kraj kao stranac poći
Kada mi sretneš majku na putu,
uruči joj topao osmijeh moj
i reći da sam sretna bila
jer sam živjela život svoj
O kada bi znao kako je tužno
pozdrave slati zadnji put,
kako je teško reći zbogom
i poći na tamni hladni put
Možda je bolje da sada odem,
prije no što dođe bijela zima,
ali svakako kada jednom odem
reći da sam svima oprostila!
Ako netko ispusti suzu,
obriši je njezno s lica tog
i ne daj da nitko za mnom plače
niti da dođe do groba mog
Nedaj, jer nitko nije bio
takav prijatelj kao ti,
jer nitko nije pričao
kao sto smo pričali mi
Kraj pjesme već se bliži,
na slova kapne suza bijela,
tek sada mogu da kažem,
jedino sam tebe voljela.
Ako te upita neznanac neki
zašto je na grobu iglica tanka,
reci da tu sniva propalo djetinjstvo
i jedna tužna NARKOMANKA...
Post je objavljen 22.12.2007. u 21:25 sati.