Pitanja o Bogu i odgovori na njih stari su koliko i čovjek. Neki kažu da je čovjekova "bogotražiteljska nit" također dokaz Božje opstojnosti, jer Boga čovjek nikada ni na koji način ne bi tražio kad On ne bi postojao. I etnologija potvrđuje da i među najprimitivnijim plemenima postoji neka religioznost. Ipak, uvijek je bilo skeptika i ateista, premda možda nikad toliko kao u XX. st. Unatoč Božjoj objavi.
"Ako postoji Bog, onda je čovjek ništavilo", rekao je Sartre. Ljudima sličnih stajališta ništa ne znači ni stara Ciceronova "ispovijest vjere": "Nije bogove stvorio strah nego divljenje i zahvalnost (naroda)." A veliki i mudri obraćenik Augustin, koji je prošao "križni put" od razvratnog života u poganstvu do prihvaćanja Objavljenoga u Isusu Kristu, na samom početku svojega remek-djela ISPOVIJESTI, stavlja vjernički kamen-temeljac: "Hvaliti te (Gospodine) želi čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja. Ti ga potičeš tražiti radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi."
Nasuprot tome tzv. nova paradigma New agea preuzetno je sebi odredila globalnu zadaću "pomiriti" sve dvomilenijske religijske dvojbe te na sve "svađe oko Boga" pritisnuti "delete". Želeći čovjeka 21. stoljeća "osloboditi od svih ljudskih i božanskih diktatura prošlosti", uporno uvjerava da je bog u svemu i bog u svima odnosno da smo svi bogovi i da je sve bog!
Međutim, prije dvije tisuće godina u potpunoj je anonimnosti i po strani od svih globalnih planova tadašnjih moćnika rođen Onaj po čijem je Putu filozof Augustin otkrio Radost i Smisao – čovjeka, života i svega što postoji. Veliki Bog, nakon što je nekoliko tisuća godina po svojemu Izabranom narodu pripremao svijet za taj "new big bang", ušuljao se među nas kao najobičnije DIJETE, kako se ne bismo prepali Njegova silaska s Neba.
Došao je kao tiho ostvarenje drevnih obećanja i utjelovljenje proročkog Izaijina navještaja, koji je budio narodnu nadu posebno "od stoljeća sedmog" prije Njegova rođenja: "Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!" (v. Mt 1,18-23).
On se, izišavši iz te paradoksalne sinteze Marijina djevičanstva i majčinstva, koja je šokirala i njezina zaručnika pravednog Josipa, "u punini vremena" pokazao kao Isus – Spasitelj. No onaj drevni navještaj ponavlja se svake godine, a tako će biti sve do dana kad 'Bog s nama' bude Bog sa svima. Tako nas stalno podsjeća da ne želi biti neki od čovjeka udaljen "graditelj svemira" koji ne mari za ljude, nego Dobrota potpuno uronjena u sudbinu čovjeka.
Dok Svijet stalno "rađa" nova božanstva – uzdižući sada idole "novoga doba": tržište, modu, estradu... a kao njihov 'logo' Pradu – Bog nam i danas u Kristu dariva Ljubav, Mir i Pravdu. No premda je po Jeremiji naviješten kao "Pravda naša", On je od rođenja "kamen spoticanja" pa tako i danas nekima sablazan i ludost.
Ali onima koji ga prihvaćaju On uvijek daje moć da postanu djeca Božja. Svaki dakle čovjek, čak i onaj s dna duhovne i materijalne bijede, može se do Neba uzdići onim istim putem kojim je Bog sišao k nama na zemlju. A došao je upravo zato da nitko ne ostane "under down". Zato je Božić početak boljega svijeta za svakog pojedinca i za sve zajedno.
U tom radosnom ozračju svima vam želim u dubini duše i cijeloga vašeg bića sretan Božić, a "na tom mladom ljetu – 2008. – svega obilja"!
Post je objavljen 22.12.2007. u 20:51 sati.