stigla sam kuci i zakacila torbu za naslon stolca otkopcavajuci kaput.
ugodno termostatiran prostor me posteno podobucenu gotovo ogolio za tren.
kroz skiny grudnjak osjetila sam kako mi strse bradavice.
obukla sam se u odjecu za po doma i sjela pred racunalo trljajuci oci umorne od visesatnog rada pred istim.
razmotala sam zalihu, smotala si pljugu i surfala.
...........................
sve sjeda na svoje mjesto.
proslotjedna dobra vijest pokrenula je lavinu.
citava obitelj mi je euforicna, premda to nitko ne zeli bas tako izravno reci.
situacija na poslu je prekrasna.
cega god se primim, sve mi ide.
zadovoljna sam.
...........................
na pocetku opisan slijed aktivnost uz pokoju iznimku moja je rutina vec duze vrijeme.
iznimke su posljedica svemirske ravnoteze.
muskarci u mom zivotu ono su o cemu razmisljam takodjer rutinski.
i ne znam zasto imam problem, ali znam koji imam problem.
a to je pocetak.
brijem da je aristotel rekao da je pocetak pola obavljenog posla.
tak da jos samo drugu polovicu moram rijesiti.
...........................
kad sam se pocela druziti s feetfetishistom, a prilikom jednog od prvih zajednickih lezanja u njegovom krevetu, osjetila sam kako mu jako lupa srce.
cuj, kad ja ovako osjetim da tebi lupa srce, a znam da tako lupa jer sam ja ti blizu, ja dobijem dojam da se ja tebi jako svidjam i to mi se sve manje svidja, pa ako zelis da se druzimo, nemoj mi bas pokazivati koliko ti se svidjam jer cu nestati.
tak nesto mi je bilo u glavi.
i tak sam mu nesto tocno i rekla.
njemu lupa srce svaki put.
al mi ne pokazuje koliko mu se svidjam.
ponekad, dok izvodimo razne seksualne eksapade, dobijem od njega uzivalacko ocitovanje.
takodjer, ponekad, dok pricamo o zivotu, svemiru i svemu ostalom, dobijem isto.
...........................
ne dobivam tako mi mrske psece poglede i gomilu njeznosti.
dobivam od njega tocno ono sto zelim.
a nisam zadovoljna.
ja bih sada htjela da se on javi i kaze da misli na mene i da mu falim.
a da to radi na redovnoj bazi, dobila bih slomove zivaca.
...........................
ti nemas pojma kaj ti hoces u zivotu!, rekao mi je jedan davni prijatelj, koji me volio vise nego ja njega.
sve se cesce toga sjetim.
i svaki put sam svjesna kako je to istina.
...........................
i ostecene robe.
ja sam amy damon i imam gresku.
toplo se nadam da nije neka od onih u genetskom kodu.
ja se bojim dati ljudima da mi budu bliski.
ja volim imati neke stvari samo za sebe.
i ja ne volim pricati ljudima o onom o cemu mislim i o onom sto osjecam i o onom sto me muci.
o takvim stvarima volim razgovarati samo s najdrazim sugovornikom.
sa samom sobom, op.a.
kad pokusam nekom nesto reci, ispadne krivo.
uopce ne kazem ono sto mislim.
krenem i sve sto kazem je besmisleno, a kako sam nesto rekla, besmislen je i daljnji razgovor o tome sto sam izgovorila, premda uvijek slijedi.
...........................
u povrsnim socijalnim interakcijama sam sjajna.
sve, sto bi trazilo zalazenje pod povrsinu, pokusavam izbjeci.
...........................
sad cu biti sama sa sobom, uz zalihu i pornice.
tako sam bila neki dan isto.
pa sam u trzaju srusila casu punu onog finog crvenog soka po tipkovnici.
sljedeceg dana m,n,z, space i enter vise nisu radili.
da nisam nabavila novu tipkovicu po kojoj prstici uzivaju tipkati, price ne bi bilo.
...........................
previse ljudi koji znaju mene u stvarnom zivotu sada me vec mogu povezati s ovim blogom i to me ne cini previse sretnom.
svaki mozebitni razgovor o tome ne dolazi u obzir, ali da me koci, koci me.
toliko da je gust sve manji, a mene je ovdje sve manje.
ubiti i ovaj blog i krenuti iznova bih mogla, ali ne budem.
ovdje je citava moja prica s direktorom svemira.
mozda bih uistinu trebala arhivirati je, kao neki simbolicni startni point.
ali ne mogu.
jos je u meni negdje.
i jos me zna boljeti.
mozda cu, kada prebolim, ako ikada, biti bez greske.
a mozda i necu.
...........................
anyway, opcija imam.
a ova moja dvadesetisedma je za sada unatoc tim sitnicama najbolja godina.
bas kako i treba biti.
Post je objavljen 22.12.2007. u 16:27 sati.