Marketing
Još jedan rezime
Vrijeme leti. Nikad nisam shvaćala ozbiljno ovu parolu no ove sam se godine u to brutalno uvjerila na svojoj koži. Ova je godina proletjela zajedno sa mnom. Krenuli smo nekako lagano no najednom, kad sam se okrenula, shvatih da je svih 12 mjeseci iza mene. Propustila sam brojne prilike za uživanje u sitnicama, propustila sam nazvati mnoštvo ljudi koje nisam dugo čula i baš se kajem zbog tih propusta.
Žalosti me kada vidim da čitavu ovu godinu nisam napisala ništa konkretno, ništa kvalitetno, ništa srcedrapateljno. Užasno mi fali kontempliranje kroz riječi i istresanje duše na papir. Ovaj post će se očito pretvoriti u rezimiranje jedne godine, a kako je krenulo, to će biti jedini postovi na ovoj stranici.
No, nećemo klonuti duhom, uvijek postoji ona teta koja umire zadnja, zar ne?
Usudila bih se reći da mi je ova godina bila jedna od najljepših u životu.
Odrasla sam ove godine - baš svi koji me poznaju su mi to rekli.
Posložila sam si prioritete (iako to radim čitav život, ovog puta je to očito bilo ispravno), bila iznimno ozbiljna radeći bilo što čega sam se uhvatila (pa čak i banalnih sitnica kao što je pranje prozora) i sazrela; kako u razmišljanju tako i u ponašanju.
Ne mogu sa sigurnošću odgovoriti da li me to veseli ili čini tužnom. Negdje sam na polovici.
Fali mi biti neozbiljno dijete i zaigrana curica, a s druge strane mi ponekad imponira biti "ozbiljna gospođa".
Provela sam tjedan u bolnici, sama, daleko od svojih najmilijih (posjete u trajanju od pola do sat vremena su premalo, prepremalo!). Rješila se pokvarene beštije koja me mučila godinama, bilo je bolno, bilo je teško i u jednom trenu sam misila da ništa nema smisla, čak me ni dijete nije moglo izvući iz tog odvratnog stanja.
No sabrala sam se kroz par dana i sada, nakon 9 mjeseci, osjećam se izvanredno, kao ponovo rođena.
Isprepadala sam cijelu obitelj, batom za mesom ih tjerala doktorima (a klela sam se da nikad neću pokazati nikakve hipohondarske karakteristike) - i rezime svega je: svi su zdravi a boljke koje su ih eventualno mučile su rješili u različitim ordinacijama ili snagom duha.
U 2008. kročimo sa nekoliko organa manje ali zdravi, a to je najbitnije.
Ove sam se godine aktivno posvetila svojoj velikoj lubavi, fotografiji; upisala sam školu, utopila pozamašnu svotu novaca na opremu i svakim danom se to trajno investiranje sve više isplati.
Izbacila sam emotivne vampire i njima slične iz svog života i ponosno mogu zaključiti kako me njihove riječi i postupci više ne tangiraju ni najmanje. Okružila sam se ljudima koje volim i s kojima je svaki novi trenutak dragocijen i prekrasan. Izgledam (si) i osjećam se prekrasno (iako ću Glumičića ili njemu sličnog svakakko posjetiti jednom da mi skinemo neke viškove).
U braku je fenomentastično i zaista bih ga svakome preporučila. Potpisati jednom - konzumrati svakodnevno - bez kompromisa se ne upuštati u tu avanturu.
Dijete - moje predivno, savršeno dijete je ... predivno i savršeno.
(Iako bih ga ponekad stavila u top i lansirala na mjesec)
Ima punih 5 u guzici, čita, piše, uči engleski, slika, crta, pjeva, pleše, igra igrice na kompu vještinom koja posramljuje i mene i njegovog oca mu.
Barata rječima kao njegova mama kad ju pukne najžešća inspiracija (to nam je nasljedno od mog starog).
Nema toga pitanja koje se ustručava pitati i nema te osobe koja je još uspjela izbjeći odgovor - bit će političar kad naraste, ja vam kažem.
U ljubavi je malo stao na loptu pa ih je ove godie promijenio samo 8 (i baš sve su iz njegove vrtićke grupe). I dalje planira imati 10-ak djece kao odraste (kuku meni...)
Drugo planiramo (već nekoliko godina), a kako je krenulo, planirati ćemo i dalje. I više je nego očito da će to jadno dijete jednom samo banuti, jer ako se bude pouzdalo u odlučnost mame i tate, zauvijek ćeostati spermić.
Od 2008. ne očekujem ništa. Po prvi puta u životu sam savršeno mirna, sretna, zadovoljna i ispunjena. Zdravstvene tegobe čovjeka znaju jako tresnuti u glavu i prizemljiti na način da nikad više ne poželiš ništa osim činjenice da se sutra probudiš zdrav.
Stoga, želim nam svima skupa zdravlje ... samo to.
Sve ostalo ćemo ostvariti sami; ovisno o količini volje i sposobnosti.
No svejedno, poželit ću si uspjeh, snagu, izdržljivost i hladnu glavu za ostvarenje nekih poslovnih projekata koje sam si zacrtala za 2008.
Sad kad sam odrasla, vrijeme je i da se ozbiljno primim posla.
Vama svima koji tu još ponekad svratite (iako sam ja skoro pa potpuno zaboravila na ovu adresu) želim miran, sretan i topao Božić, proveden uz one koje najviše volite, a u novoj vam želim puno zdravlja, smijeha, sreće i ljubavi.
Poželjela bih i da banke odluče svima oprostiti kredite - no znam da se to neće dogoditi pa ću tu želju pretočiti u ovu:
Da u novoj dobijete snage i sposobnosti samostalno osvariti sve ono što si poželite.
Voli vas vaša blogoneaktivna BM.
Post je objavljen 22.12.2007. u 00:49 sati.