Ryan air, irsko letalo, dačijebidrugobilo, stvarno daje karte badava. Za 100 eurića moš iz Venecije za Bruxelles. Bilo bi i manje da nisam smantana. Tako sam popazarila kartu. I ne samo ja, nego i Siva. Sastajemo se u Veneciji u kojoj nemamo gdje spavati pa je ovo apel onima koji nam možda mogu pomoći.
Posljednji put kad smo nailazili u Italiju prvo nas je za dlaku zgazio vlak. Nadobudno iskoračih na krivu stranu stanice. Naime, oboja vrata su bila otključana. Samo u Italiji se oboja vrata mogu ostaviti otključan... Tadamo smo išle u Reggio Calabriju. Na povratku smo se ambiciozno uputile na aerodrom tri sata ranije, ali baš na dan kad su javni prijevoznici štrajkali. Smilovala su nam se dva slučajna pedesetogodišnja komunista koji su nas u posljednji moment prebacili. U auto veselo zapjevasmo Bandieru Rossu. Na tršćanski kolodvor smo dopalili 4 minute nakon što je posljednji vlak za Zagreb otišao. Spavali smo na debelom kartonskom posteru na Batmana koji nam je otpravnik vlakova razastro u svom uredu. Pretposljednji put u Italiji sam odspavala jednu noć na napuljskom kolodvoru, pod specijalnom policijskom zaštitom. Ima još takvih, ali da ne duljim - ovakve (ne)prilike mi se događaju isključivo u Italiji, ali šta ćeš kad nema jeftine letjelice iz Kaštela.
Kod pazara karte omanila sam i to da se iz svoje provincije moram posaditi na glavu kako bi došla do Venecije. Svjetlosna godina busom do Trsta, pa vlak do Venecije, pa onda ranom zorom opet bus do Trevisa.
Centralni događaj puta bit će TGV stanica od omiljenog nam arhitekta, humorista i povremenog urbanista, koga drugog nego Rema Koolhaasa. Ovo ostalo je luk i voda - Prouve, jedan Le Kubricije i tak...
Ruta po Beneluksima, osim dva posljednja dana, definirana je: Bruxelles, Lille (ovo i nije baš Beneluks), Brugges, Antwerpen. Itinerer je spreman. Ova dva kinder soprajz dana lako bi mogla biti Haag ili Maastricht ili Rotterdam (soprajz se sastoji u tome da se iznenadimo još jednim Remom).
Post je objavljen 21.12.2007. u 23:06 sati.