Marketing
SDP-Savez Komunista Hrvatske
Otkad je, kao neiskusan političar, bez prijeko potrebnog iskustva i mudrosti koja dolazi sa godinama postao predsjednik SDP, Zoran Milanović je potpuno promijenio temeljna obilježja Partije, i to, bojim se , na gore. Unatoč tome što je pokušao pridobiti mlade glasače pričama o konzumiranju droge i pričama o „nekoj novoj snazi“ (koju je malo tko prepoznao) Milanović je svojim stavovima, načelima i razmišljanja vratio SDP nekoliko godina unatrag, u vrijeme kada su djelovali pod imenom Savez Komunista Hrvatske(ili možda kao SDP-Savez komunista Hrvatske). Vjerujem kako bi Milanović u doba Jugoslavije bio dobar državnik, ne za tadašnju saveznu republiku Hrvatsku, koliko puno više za cijelu „Jugu“. Milanoviću je oduševljen pojmovima i idejama Jugoslavenizma, Jugounitarizma, Titoizma, Ateizma i Komunizma. Šteta što se nije rodio nekoliko desetljeća prije, sigurno bi bio jedan od prvaka Saveza Komunista.
Milanović je doista unazadio stranku, i barem nakratko poništio sve što ono što je Račan dobro napravio. Račan jest bio komunist i ateist, i može mu se prigovorit što je napustio sjednicu Sabora u kojoj je izglasano odcjepljenje od SFR Jugoslavije, i može mu se predbacit što je rekao kako je HDZ stranka opasnih namjera pritom misleći na HDZ-ove pokušaje stvaranja neovisne Hrvatske, ali Račan je taj koji je predvodio Hrvatske Komuniste koji su zajedno sa Slovenskim demonstrativno napustio sjednicu Saveza Komunista Jugoslavije koji je bio pod redateljskom palicom Slobodana Miloševića i tako pokazali svoje neslaganje sa Beogradom te tada nagovijestili moguće raspadanje Jugoslavije, Račan je raspisao prve parlamentarne izbore za zastupnički dom ,u koje je,doduše, izgubio. Taj Račan se vratio na vlast ponovo 2000.g., ali to tad nije bio isti SDP kao sa početka 90.-ih, a nije ni sličan ovom Milanovićevom, taj je SDP dobio svoj oblik tek nakon ujedinjenja(sredinom 90.-ih) sa strankom, danas nepoznatoj široj javnosti, Socijaldemokratima Hrvatske, koji su predvodili Željka Antunović i Antun Vujić. Račan je 10 godina od gubitka do ponovnog osvajanja vlasti pokušao mnogo učiniti da zastarjelu, društvu i uređenju neprilagođenu partiju modernizira u jednu modernu socijaldemokratsku. Problem je bio to što je ostalo mnogo pravih istinskih komunista željnih obnove Jugoslavije, ali Račan, možda jer je i sam nekad (ili i još tad) pripadao tom komunističkom kadru. Tadašnja Račanova koalicijska vlada nije uspjela napraviti onoliko dobra građanima i državi koliko je mogla, jer moglo se i trebalo puno više, pogotovo jer je u toj vladi bilo dosta sposobnih ljudi- uz premijera tu su bili i Željka Antunović, Ingrid Antičević-Marinović, Andro Vlahušić, Božidar Pankretić, ali je bilo i onih koji ničim nisu ni zaslužili ni opravdali svoje mjesto u Vladi- Slavko Linić, Ljubo Jurčić (K)Radimir Čačić, Jozo Radoš. No problemi te vlade su bili što se ona raspadala iznutra, problem je bio to što su se više bavili foteljama nego programima(jako podržavam način pregovora HDZ-HSS-HSLS danas), ta se vlada više bavila svojim unutarnjim problemima nego stvarnim, vanjskim, problemima.
Račanov se SDP za to vrijeme nastojao postati jedna europska moderna socijaldemokratska stranka, iako se nije slijepo držao teorija socijaldemokracije,a pitanje je i koliko bi i Račan i Hrvatska dobro prošli da je išao sa „čistom“ socijaldemokracijom. Od Račanova nasljednika se očekivalo da će i očistiti komunistički kadar, riješit se starih komunjara i nastavit sa reformama u samoj stranci, no kad je Milanović došao na vlast, vidjelo se kako neće bit ništa od toga. Milanović je sklon idejama jugoslavenizma, ateizma i titoizma, a stari komunistički kadar ga je i doveo na mjesto predsjednika. Odabiranjem Milanovića za predsjednika stranke SDP-ovci su napravili veliku pogrešku, upropastili godine preobražaja partije u modernu stranku, i naposljetku, izgubili izbore. Milanović nije, kako je i obećao dao ostavku na mjesto predsjednika stranke u slučaju poraza, već i dalje neuspješno vara sebe te obmanjuje i stranačke kolege i hrvatske građane govoreći kako može sastaviti vladu. Zaista jadno!!!
SDP je propustio veliku priliku za dolazak na vlast na ovim izborima, a još važniju priliku, onu za konačno odvajanje od ,za narod bolne, komunističke prošlosti kada je izabrao Milanovića za predsjednika.
Da je izabrao Željku Antunović za predsjednicu sve bi bilo drugačije, definitivno bi se oprostili sa prošlosti i uvjeren sam kako bi pobijedili na Izborima, a u ovim trenucima bi vjerojatno sastavljali novu hrvatsku vladu sa prvom premijerkom u povijesti države. Željka Antunović je vrlo obrazovana i sposobna političarka, bivša potpredsjednica vlade i ministirica obrane, potpredsjednica SDP-a, jedna od najbitnih karika SDP-a u povijesti, dugogodišnja Račanova zamjenica i suradnica, njegova osoba od najvećeg povjerenja(Račan nije skrivao da ima samo prijateljske osjećaja prema njoj, već i nešto dublje). Ona je žena čvrstih i jasnih socijaldemokratskih uvjerenja i načela, ona je praktična vjernica(prava rijetkost u Partiji) i ona nije imala komunističku prošlost…
Smatram kako bi SDP-ovci trebali na slijedećoj redovnoj izbornoj konvenciji(koja bi se trebala održati za 2-3 mjeseca) uskrati povjerenje Milanoviću, (nije ga ni zaslužio), te dati priliku nekome ozbiljnom, nekome iskusnom, nekome tko se neće lako zaigrat u političkoj igri, nekome tko nije bahat, nekome kome građani mogu vjerovat…
Kada bih ja mogao glasat za predsjednika SDP-a, glasao bih za Željku Antunović. Vi??
Post je objavljen 21.12.2007. u 22:52 sati.