Marketing
Ljude nije briga...
Stizu nam blagdani, jos jedno divno doba godine... Vlada opca potrosacka groznica i svi su euforicni, zivcani, sretni, tuzni... Uglavnom, puni osjecaja.
Pitam se gdje osjecaji nestaju kada u tramvaju lezi zena. U nesvijesti, ne mice se, ne daje znakove zivota. Nitko ne obraca paznju. Nikoga nije briga.
Tako me Miki pratio do Crnomerca... Beeep... "Slijedeca stanica je... Sveti Duh.... Crnomerec...."
Upravo kada smo trebali krenuti prema busu, videli smo neku zenu... Onu od prije dva reda. Svi samo hladno prolaze. Samo se jedna zena zaustavila da ju malo prodrma... Neuspjesno.
Stajali smo, gledali... Tramvaj se okrenuo a mi za njim, unutna. Probudili smo zenu. Nije bila svjesna sto se dogada oko nje... Podignula je glavu dovoljno da se moze vidjeti velika ljubicasta asnica na njenome oku.
Muz ju mlati... Pitali smo ju je li sve u redu. Nesto je promrmljala kako bi nam potvrdila. Okrenula je glavu, odbijala dalje pricati... Tu smo se povukli. Ne znam sto je bilo s njom, ne znam tko je, zasto je zrtva takve nesrece i zasto se boji priznati... Njen je izbor... Glup izbor, ali i dalje je njen. Barem mi nismo ravnodusno stajali....
Post je objavljen 21.12.2007. u 22:38 sati.