Pregled posta

Nije baš da mi je počeo nešto super... zadnjih tjedana sam gotovo poluspavajuća cijeli dan. Strka, frka, na poslu, u studiju, pokazni satovi, završetak cjeline na poslu, mama i terapije-mučnine, nesvjestice... sve mi se tak nakrcalo da sam jedva, ali jedva izdržala ovaj tjedan. I taman kad sam krenula, tj. prespavala i zakoračila u period 2 tjedna uživanja, odmora i nerada, probudim se sa bolovima po cijelom tijelu, oči jedva otvorene, natečena, balava, šmrkava, mrtva umorna koda sam cijelu noć radila, trčala, štoli već. Kišem svakih minutu-dvije, nos ko šlauh za zaljevanje vrta, to kapa bez kontrole. Sva sam si nikakva... bezvoljna...

Srećom, kupovinu sitnica za Božić smo mama i ja obavile pred 2-3 tjedna. Ne volim gužve i strku, brzinsko kupovanje biločega-jer je frka i cajtnot. Ovako smo već i zapakirale i popisale imena na paketiće, sve je spremno, jo samo da mami bude bolje, da ja ozdravim i da svi malo udahnemo. Nažalost muž nema godišnji, čak su radno vrijeme pomakli od 6 ujutro do.... ma, neću o lošim vijestima.
Prošli vikend bila sam sa Zvrkom na trgu. Je zgodno, je to osvijetljeno, no fali mi ona gužva u Bogovićevoj, hrpa gluposti i sitnica, od svijeća, do majica i gača sa ludim likovima, čarapama i "srebrnim" drangulijama. Nekako mi je to sad sve previše-pokinezilo... fali mi Bogovićeva... ona od nekada....

Noćas je Zvrk spavao kod Dide i Bake. Da ih malo oraspoloži, uveseli im dane i skrati razmišljanje o bolesti i ostalom. Čak smo dogovorili da neide danas u vrtić, i kaj napravi? Razpiga baku, ne sluša i baki bude slabo, zove mene, ja dolazim i sredim stvar. Mislim si-nekaj ga je čopilo, malo... a cijelo vrijeme je bilo sve super, baka ga hvalila...
Sad, nakon skoro cijelog dana, otišao je drugoj Baki, koja mi javlja kako je došao sav potišten... objasnio joj je da je bnio zločest, a kad ga je pitala zašto?-zato što je jako vrištao kod druge Bake (zato sam morala doči... radi sumanutog vrištanja...)

Zakaj to pišem... nemrem vjerovat da tak malecki može razmišljati tako dugo o nečemu što je napravio i što je rastužilo Baku. Mrvica mala... vjerujem da se takve situacije neće ponavljati, a i sredili smo sve to pričom.. (nadam se).

Svaki dan me iznenadi nekom novom rečenicom, zaključcima i svojim forama. trenutno po svuda traži svoja slova. Po novinama, u knjigicama, svuda pronalazi neko od slova koje čine njegovo ime i jako je ponosan što ih ima toliko, sve su to njegova slova . U vrtiću je izradio svoju prvu čestitku koju je Tata i kupio! Osim što je prvu izradio, i potpisao je svoju prvu čestitku-jako dobro-punim imenom!

Ove godine poslala sam čak 9 čestitki, pomalo se zaboravlja na pisanje čestitki... a meni je baš došlo pisati...
Ovih dana moramo napisati i pismo Djedu Mrazu...

Nadam se da ste na GO i s obitelji, zdravi i veseli!



25.12.2007.
Želim vam Božić iz bajke, da uživate kao djeca u svim sitnicama, od prvog pogleda ujutro na najbliže koje volite, do veselja pri otvaranju poklona pa makar bile sitnice. Sjetite se da su te sitnice od srca, pažljivo umotane od ruku ljudi kojima je stalo do vas...

uživajte i veselite se!