Marketing
Autódromo do Estoril
Iako vrlo maleno mjesto, smješteno u okrugu Cascais nedaleko od Lisabona, Estoril je na mnoge načine utkan u povijest, ne samo portugalsku već i onu svjetsku. Danas je možda najpoznatiji kao elitno ljetno odredište, smješten na obali koja nosi isto ime, ali već je i prije 2000 godina u doba staroga Rima na ovome mjestu bila jedna od najzapadnijih rimskih ispostava....
I dok je kroz stoljeća Estoril bio jedna od važnijih ribarskih luka, danas je ipak turizam na prvome mjestu. Jedan od najpoznatijih europskih casina nalazi se upravo ovdje..."Casino Estoril". Malo je znano da je upravo ovaj casino poslužio kao inspiracija Ianu Flemingu za jednu od njegovih novela o agentu 007..."Casino Royale". Možda je detalj koji je Fleminga inspirirao da napiše to djelo bio upravo taj što su casino i sami Estoril tijekom drugog svjetskog rata često pohodili ratni avanturisti, špijuni i ponajviše od svih...kraljevske izbjeglice. Svoje su vrijeme tijekom rata ovdje provodile kraljevske obitelji iz Italije, Bugarske i Španjolske...
Ali ipak, da se polako vratimo u nedavnu prošlost i ono po čemu je Estoril možda i najpoznatiji...barem meni i osobama koje dijele sličnu opsesiju...
Autódromo do Estoril ili službeno "Autódromo Fernanda Pires da Silva" bio je domaćin utrkama formule 1 od 1984 do 1996 godine...
Sama staza sagrađena je još 1972. godine na brdovitom platou kojih petnaestak kilometara udaljenom od samog Estorila. Ispočetka su se tamo održavale utrke sportskih automobila i pokoja utrka u kategoriji formule 2. Već od samog početka postalo je jasno da će blizina Atlantskog oceana i vlage koju on donosi često donijeti uvjete koji su bili na granici regularnosti...posebno zbog olujnog vjetra koji je još više bio naglašen činjenicom da se staza nalazi i u laganoj udolini. Ubrzo je postalo jasno da će kompletnu infrastrukturu staze biti potrebno obnoviti kako bi se na njoj mogle održavati i utrke formule 1. Kroz godine Estoril je uvijek imao problem sa sigurnošću, a često nije niti prolazio na sigurnosnim testovima koja je FIA zahtijevala od organizatora utrka formule 1...
Formula 1 konačno je stigla 1984. godine i prva velika nagrada Portugala nakon 1960. održana je 21. listopada...
Bila je to zadnja utrka u kalendaru za 1984. godinu. Pred tom utrkom Niki Lauda imao je tri i pol boda prednosti ispred Alaina Prosta i trebao je drugo mjesto kako bi i teoretski osigurao naslov. Prost je na kraju i pobijedio u toj utrci, ali Lauda je zahvaljujući odustajanju Nigela Mansella 18 krugova prije kraja dohvatio to drugo mjesto i osvojio naslov za samo pola boda...najmanja razlika u povijesti formule 1. Sa trećim mjestom svoje treće postolje te godine osvojio je i jedan rookie...Ayrton Senna za upravljačem slabašnog Toleman-Harta...
Iduću veliku nagradu Portugala, 1985. godine obilježio je samo jedan vozač...Ayrton Senna.
Ovaj puta za upravljačem "John Player Special" Lotus-Renaulta. Svoj show započeo je već u kvalifikacijama dohvativši pole position. Dan utrke osvanuo je ogrnut gustim oblacima i gotovo monsunskom kišom. Koliko je to bila dominantna vožnja tog popodneva dovoljno svjedoči činjenica da je u istom krugu sa Sennom završio samo Alboreto u Ferrariju i to sa više od jedne minute zaostatka...peti i šesti na kraju, Mansell i Bellof zaostali su čitava dva kruga za Sennom. Najbrži krug utrke...Ayrton Senna...klasičan hat-trick tog vikenda. Bila je to njegova prva pobjeda u karijeri...
Estoril 1985
1986. godine pobijedio je Nigel Mansell, a 1987. Alain Prost kojem je to bila 28 pobjeda. Tom pobjedom prestigao je tada vodećeg na vječnoj ljestvici sa 27 pobjeda, Jackie Stewarta...
1988. godina donijela je još jednu utrku koja će se dugo pamtiti. U kvalifikacijma svoju dominaciju još jednom su potvrdili vozači dominantnog McLarena te sezone...Prost prvi, Senna drugi...a na trećem mjestu Ivan Capelli u Marchu...bez turba!!! Zapanjujuće...
Utrka je krenula i stala! Andrea de Cesaris ugasio je bolid na startu koji se morao ponoviti...
I utrka je opet krenula...i opet stala! Ovaj put bolid je ugasio Derek Warwick na kojeg je naletio...Andrea de Cesaris...kod navijača poznatiji kao Andrea de Crasharis!
I treći put je ipak malo duže trajalo...Senna je preuzeo vodstvo na oduševljenje portugalske puiblike, ali nije dugo trajalo. Već početkom idućeg kruga na kraju duge ciljne ravnine Prost je izašao iz Sennine zavjetrine i pokušao ga preteći. I uspio je...iako ga je Senna gotovo zaljepio za zid...poslije utrke došlo je do...hmmm, blage izmjene riječi u boksu McLarena u vezi tog događaja. Prost je svoje vodstvo mirno održao do kraja utrke i pobijedio. Na drugom mjestu na kraju sa devet sekundi zaostatka za Prostom našao se nevjerojatni Ivan Capelli u Marchu! U 22 krugu čak je pretekao i Sennu, koji je doduše imao problema sa dovodom goriva i na kraju završio tek kao šesti...
Estoril 1988
Iduća utrka donijela je nekoliko rezultata koje će par momčadi zauvijek pamtiti. Bila je to jedna od onih godina kada su se čak vozile predkvalifikacije za sam nastup u kvalifikacijama. Za utrku u Estorilu bilo je prijavljeno čak 43 vozača. Najbrži u predkvalifikacijama bio je Stefan Johansson u Onyx-Fordu...jedan od meni najljepših bolida kojeg sam ikada vidio uživo...
Utrku je dobio Gerhard Berger u Ferrariju. Jedan od "junaka" bio je Mansell koji je ignorirajući crnu zastavu koju je dobio zbog vožnje u rikverc kroz boks pokušao preteći Sennu i uspio obojicu izbaciti iz utrke. Stefan Johansson završio je kao treći...to je jedino postolje koje je ekipa Onyx-Forda ikada ostvarila. I još jedan milestone kojeg ćemo pamtiti sa te utrke...ekipa koja je bila poznatija zbog svojeg espressa nego svojih rezultata, baš je na ovoj utrci jedini puta u svojoj dugoj povijesti vodila jedan jedini krug! Bio je to Pierluigi Martini za upravljačem Minardi-Forda...
I još jedan zgodan podatak...na prvih deset mjesta utrku su završili vozači iz deset različitih momčadi...
Estoril 1989
1990. godine pobijedio je Nigel Mansell u Ferrariju, a 1991. Riccardo Patrese u Williams-Renaultu. Mansell je nakon jedne godine stanke opet diskvalificiran zbog pogreške mehaničara u njegovom boksu...to je ona čuvena scena kada mu prilikom izlaska iz boksa kotač lagano otpada sa bolida...detalj koji je puno olakšao Senni put do još jednog naslova...
Mansell 1991
Mansell je svoj bijes naplatio iduće godine kada je dominirajući cijelom sezonom u Williams-Renaultu, svoj naslov okrunio pobjedom u Estorilu...
Sa te utrke pamtimo i tešku nesreću Riccarda Patresea koji je neoprezno naletio na stražnji kraj Bergerovog McLarena koji je upravo ulazio u boks...srećom bez posljedica po vozače. Nakon utrke na press konferenciji Senna se dotakao svog omiljenog suvozača Prosta i nazvao ga...kukavicom! :-)
Patrese - Berger 1992
1993. godine pobijedio je Michael Schumacher u Benetton-Fordu. Alain Prost je drugim mjestom i teoretski osigurao naslov svjetskog prvaka. Na ovoj utrci svoj debi za ekipu McLarena imao je čovjek koji će obilježiti McLarenovih idućih devet godina...Mika Häkkinen...
1994. utrkom je dominirao dvojac iz Williamsa...Hill i Coulthard...
David je konačno dočekao i svojih pet minuta slave baš na ovoj stazi 1995. godine...bio je najbolji na kvalifikacijama, ostvario najbrži krug u utrci i osvojio svoju prvu utrku u karijeri...ispred Schumachera i Hilla...
Meni posebno draga, ali nažalost i posljednja utrka za veliku nagradu Portugala koja je vožena na ovoj prekrasnoj stazi održana je 26. rujna, 1996. godine...
Svoju treću pobjedu u debitantskoj sezoni ostvario je Jacques Villeneuve ispred momčadskog kolege Damon Hilla...ali detalj koji ću zauvijek pamtiti desio se u 16 krugu prilikom ulaska u paraboliku prije ciljne ravnine kada je mladi kanađanin sa vanjske strane pretekao Michaela Schumachera...
Villeneuve vs Schumacher 1996
I tako je nažalost trinaesta utrka koja je vožena ovdje bila ujedno i nesretna...teško je za očekivati da će se formula 1 ikada više vratiti na ovu stazu...zaista šteta, jer iako je odvoženo tako malo utrka, bile su ispunjene sadržajem koje na nekim stazama, pa makar se vozilo i sto puta, nećemo nikada vidjeti...
Nama koji smo imali sreću da živimo u vrijeme kada su Estorilom grmili bolidi, na sam spomen tog imena svaki puta javit će se nostalgija i čežnja da makar samo još jednom stanemo na zidić negdje pokraj duge ciljne ravnine i šibani jakim vjetrom promatramo bolide kako prolaze pokraj nas...kada bi barem...
Requested by M.P. :-)
Post je objavljen 21.12.2007. u 22:46 sati.