i ovoga puta srce putuje prema dolje
brzino pada kamencica s velike,
jako velike visine.
Nema mu kraja, bar ne s vidika.
Nema vise nikoga da ga hita dok pada,
i to ono pri samom dnu da ga netko uhiti,
da mu ruka pri padu moga srca lupne u plocnik...
Toliko obecanja i nadanja pala su u vodu...
Poput kapljica rose kada skliznu sa prozora automobila.
Nase postojanje sa Zemlje je nestalo..
Nestaje,
pa se vrati,
pa opet nestaje...
Post je objavljen 21.12.2007. u 15:29 sati.