Pregled posta

(Ne)ozbiljnost br.2

Iako odavno ne želim ozbiljne (teške) rasprave na svom ni na drugim blogovima, ponekad ne mogu odoljeti porivu da kažem i ja svoju. Uostalom, zašto ne? Pa imam valjda i ja svoje blogodemokratsko pravo.

Nekad davno pisala sam o tome kako je ovaj prostor kao stvoren da budemo svi ono što želimo, ono što sanjamo, ono što ćemo možda jednom postati. Ili možda nećemo? Ali ovdje si dajemo oduška. Svi smo pametni, lijepi, bogati, uspješni pisci, još uspješniji fotografi (ma što fotografi – umjetnici). O svemu, ama baš o svemu imamo stručno, znanstveno potkrijepljeno (sumnjivi autori, samozvani stručnjaci, roza tiskovine, žute tiskovine, Oprah show itd.) mišljenje pa je jasno k'o dan da o svemu, ama baš o svemu, možemo i moramo poučiti jadnike koji su u svojem neznanju i nesposobnosti ostali tavoriti negdje pri dnu statusnih ljestvica. Ako su uopće ikad i vidjeli kakve ljestvice osim onih dimnjačarskih kada su se nadobudno i molećivo uhvatili za jedno od dva preostala puceta na svom pohabanom kaputu. Ah, jadni, legitimno je nadati se čudu. Jer neznalice i nesposobnjakoviće može samo čudo spasiti. A ako su uz svoju nesposobnost još i nerazumno tvrdoglavi pa ne žele slušati savjete onih pametnih, lijepih i bogatih s početka priče – jao si ga njima. I ne zaslužuju drugo nego da se valjaju u društvenoj kaljuži. Zato im od srca preporučujem blog.hr. Koji god redak ovdje pročitali, profitirali su. Olovčicu u ruke, pribilježiti i strogo slijediti upute. Strelovit uspjeh je garantiran. Ako za tri mjeseca ne dostignete sanjane statusne vrhunce, blog.hr vam vraća izgubljeno vrijeme.

Ali, (uvijek postoji ali koji djevojci sreću kvari; znate ono kad o udavači pričaju: ona je lijepa, pametna, ima veliki miraz – ALI…) pripazite čiji savjet kupujete. Ima ovdje raznih savjetodavaca i nije lako odlučiti što kupiti. Nije lako procijeniti tko prodaje vrijednost, a tko maglu. Pokušajte otvoriti arhivu tamo gdje je to moguće. Ako uočite izvjesnu zaboravnost pisca (more nedosljednosti, toliko neizgrađenih karakterizacija likova iz priče kao otprilike u Ponosu Ratkajevih), bježite glavom bez obzira. Taj očito laže. A kad se laže treba lagati lijepo okruglo da se to kotrlja, a ne kockasto pa da svaki čas zapinje i klapara. Pogledajte malo i komentare. Tamo gdje svi povlađuju, hvale, gdje svi počinju rečenice s “mila moja”, “dragi”, i slično, pisac tekstova najvjerojatnije priča o svom ogromnom materijalnom bogatstvu. Ljudima je uglavnom lako poistovjetiti se s takvima. Svi bi jednom željeli imati brdo love, i svi su sigurni da će to i postići. Pritom baš i ne razmišljaju kako. Pa kad je mogao on, zašto ne bih mogao i ja!? Tamo gdje pročitate komentare tipa "ma nemoj, ti imaš neke škole, pa kome još to treba, što se praviš važan", pisac tekstova najvjerojatnije nema ništa osim nekoliko plavih kartonskih tuljaca s nekakvim rolama papira (koji je za neke stvari pretvrd i bez moći upijanja). E sad, i taj ima nešto za prodaju, ali to je malo teže kupiti. Tu treba uložiti malo veći napor. Onaj intelektualni. A kome to treba kad se u ovoj državi brzo do velike love može doći na sijaset načina osim intelektom.

Izbor ostavljam vama. Podsjećam vas tek na slogan "Hrvatska – zemlja znanja".

Za kraj: