Eto, konačno nasuprot baklji ivanjskoj. Ne očekujem puno razumijevanja, ali ipak sam ja u duši dijete prirode. Muči me ustajanje po mraku, a i u krevet bi ranije. Mora da sam u nekom prošlom životu bila ratar. Stočar nikako. Trebalo se i zimi ustajat i hranit blago. Sada opet uzlaznom linijom, do neke horizontale:-). Ili vrška baklje. Valjda.
Krijesnice moja, znam da ćeš jednom zablistat ponovno. Neka te grije tvoje svjetlo, kao baklja ivanjska.
Samo neka grije...
Post je objavljen 21.12.2007. u 12:36 sati.