Marketing
Životna škola
Prije par vikenda bio sam na tulumu sa božićnom tematikom. Obavješten sam bio unaprijed o tematici, te mi je rečeno da božićnoj atmosferi doprinesem na proizvoljan način. Kako je bila Subota a ja, kako to običavam, nisam uopće o tome razmišljao do oko sat vremena prije tuluma, nisam imao previše opcija za doprinošenje atmosferi. Opcije su bile slijedeće:
-umjetni snjeg u spreju (shopping centri su radili jos pola sata)
-litra motornog ulja sa benze (benza radi cilu noć)
-neki oblik uradi-sam stvaralaštva
Ništa ne govori "Božić" kao sprejanje umjetnog snjega po kolačima dok niko ne gleda, no kako mi se nije dalo jurit, prva opcija je smjesta otpala. Litra motornog ulja je kao jedinu prednost imala dostupnost, ali Domaćica tuluma ne posjeduje nikakvu oveću mašineriju, pa nije imala teoretske šanse potrošit je na išta pametno... osim eventualno na kakve spačke(mazanje susjedima kvaka na vratima, skalina u zgradi itd) kojima nije sklona, pa je to takodjer otpalo. Ostalo je ovo najpotonjije(da, komparirao sam "potonjost", so shoot me:)), pa sam se ja, kako za sebe brijem da sam kreativac u duši, bacio smjesta na pisanje prikladnog božicnog štiva za razonodu Domaćice i ostalih gostiju. Plod tog pokušaja (idalje) možete vidjeti dole(prethodni post). Plod sam, po završavanju, pročitao još jednom, zadovoljno ustvrdio kako sam uspješno riješio tu obavezu, smotao papir i krenuo na tulum, zajedno sa PRikom, koji je u međuvremenu došao do mene.
Došavši na tulum, predao sam papir Domaćici, ubacio u party mod, ispozdravljao ekipu i bacio se na uobičajenu ležernu konverzaciju(s nepopunim uspjehom doduše, malo je čudna bila atmosfera na početku, al' posli je živnilo). U jednom trenutku, u jednog dijela sudionika pojavila se radoznalost glede sadržaja papira, pa je moj Burazbrale, koji je takodjer bio na tulumu, pročitao text na glas. Kao što je jasno svima koji su prethodni post pročitali, to nije polučilo željenim salvama smijeha, uslijeđenih sa ovacijama i zahtjevima ženskog dijela tuluma da im napravim djecu. Nije bilo baš jako neugodno, ali me PRika tada sasvim opravdano upitao da li ću tu veče moći spavati. Odlučio sam da me ta blamažica neće uzrujati, te odgovorio da oću, što se pokazalo istinitim. U ostatku tuluma sam svesrdno uživao, a dotični text sam ostavio da stoji kao post na blogu(prvo sam ga bio napisao na blogu, pa prepisao na papir) i odlučio o cijeloj toj epizodi napisati nekad popratni post(ovaj-očito).
Idući dan, kao što to uvijek radim kad znam da sam bio glup, još sam malo razmišljao o tome i pre-izanalizirao situaciju. Nije me mučila lošoća posta koliko to šta ja nisam bio kužio da je post loš. Projurio sam hitro kroz fazu "koji mi je bio kurac" i grlom u jagode pohrlio u fazu skrušene poniznosti. To je faza priznavanja blamaže u kojoj se obično osjećam jako mali i brijem da su svi pametniji od mene. To je vrijeme tihe kontemplacije u kojem puno razmišljam, a sve s ciljem da cijelu situaciju prikažem u sebi prihvatljivom svjetlu. Razmišljajući tako, sjetio sam se još nekoliko sramotnijih epizoda u životu, neke od kojih me i dan danas proganjaju i skvrče želudac i potjeraju otvoreni dlan desne ruke na čelo svaki put kad ih se sjetim. To nije previše pomoglo mom raspoloženju. Zaključio sam da je vrijeme za jednu odmjerenu generalizaciju, kako bih rješio sve te muhe jednim udarcem. To je dalje rezultiralo zaključkom da "baš me briga, treba probat i greške su super, iz njih učiš, i nisi živ ako ne griješiš i ukusne su i smiješne i slasne i život bi bez njih bio dosadan i bljutav i ne treba ih se sramit". To je skroz pomoglo. Mislim da ću napisati knjigu samopomoći, zaraditi milijune. A onda sam se sjetio oko čega ja to filozofiram, ošamario se po čelu desnom rukom i odlučio preći sa popularne samopomoći na jednu takodjer vrlo popularnu granu samopomoći, takozvano samo-zadovoljavanje u narodu poznato kao drkanje. Ovaj blog nije samo za one iznad 18, pa ono šta se tad dogodilo, ko u filmovima, neću pričati, ali kraj ove priče je bio hepi end all arround when it hits the ground:)
P.S. ma ustvari, sad kad gledam, onaj post uopće nije bio loš:D
Post je objavljen 21.12.2007. u 08:25 sati.