danas Vam želim ispisati priču o mom kaputiću
(50%runska vuna 32%poliamid 18%kašmir), dužine je do koljena, blago zvonolikog kroja a boja mu je zagasito crvena
kupljen je u Sarajevu na MarinDvoru, sada davne 1989 godine
Prošao je on samnom moje izbjegličke dane,
bio je on na meni u mnogim važnim prigodama tijekom ovih proteklih 18 godina (na diplomskom ispitu, prvi dan na mom poslu... ) može se reći da je punoljetan to je moj sretan kaputić, danas sam ga obukla i zapravo jako mi dobro stoji....jer kad je on na meni moje su oči pune nade ...jer vjeruju da život sa sobom donosi i vedre dane i da se ma koliko ti je nekada teško vrijedi nadati jer sutra ponovno sijat će sunce i nicati će trava i neki novi dragi ljudi upoznati će tvoju a ti njihove duše na ovom našem putu života...putu koji zapravo i nema kraja.
Post je objavljen 21.12.2007. u 06:35 sati.