Srca mlada vesele se, svi su opet na okupu, vojnik vojniku pruža ruku pa čak i pas i mačka se rukuju i igraju zajedno.
Vrijeme mira, spokoja, prijateljstva, ljubavi, praštanja, dijeljenja, sreće i blagostanja, vrijeme je Božića, iščekivanja i rođenja malog nam Isusa.
Za nekoga Božić je važan zbog obilja hrane i darova, no, ostavimo po strani sve one ljepuškaste stvari i obilje svega. Gdje je obilje stvari, malo je duše. Vjeruj i raduj se malim stvarima jer one čine život još ljepšim. Za nekoga njegov najveći dar je samo podaren osmijeh na licu, pružena ruka ili pak voljena osoba, tvoje utočište, netko tko te zaista voli. Valja ga slaviti u vjeri i valja ju provoditi jer ona je inače samo mrtvo slovo na papiru. Božić je i za onog bijelog, crnog i žutog; za bogatog i siromašnog; za zdravog i bolesnog..proveden u miru, zajedničkom druženju, pjesmi i veselju. Isus nas neće više voljeti ako ga budemo dočekivali pucajući što više petardi……people war is over. On je umro za nas kako više ne bi bilo takvih nemira, grijeha, tragičnih događaja koja su rezultat samo čovjekove samovolje i užitka….njegove slabosti. Ne znajući da svaka zapaljena petarda nekome izaziva teške traume stradanja, žrtvovanja, prolivene krvi za nešto što se od davnina gradilo. Svaka zapaljena petarda može i samog tebe ozlijediti i onda ti se ludo i veselo iščekivanje Božića, pretvori u životnu traumu. Stoga, pokažimo Isusu da smo bolji, da imamo vjeru i poštovanje prema njemu, da ima razloga biti ponosan na one za koje je dao svoj život. Družimo se, pjevajmo, veselimo,a prije svega molimo zajedno. Samo čvrsta i velika vjera daje nam snage za dalje, a ponajprije onda kada nam je najteže.
Uz ovaj post želim vam svim dragi moji vjerni čitatelji, posjetitelji, čestitati ovaj nadolazeći Božić. Nek' je miran,blagoslovljen, sretan i proveden u krugu obitelji ne na vama najljepši način. Nek' nam mali Isus svima podari mir i blagoslov na svakoga od nas.
Evo društvo nije me bilo neko vrijeme…..a znate i zašto. Ali evo sad je sve gotovo. Još samo sutra, a inače ovaj tjedan prepun je kavica u Cacadou (šarenoj ptici) , ma strava nam je tamo….jedni jadni oni mladi konobari s nama….hehehe. u subotu je zadnji dan turnira u ovom polugodištu, a nije više zanimljivo jer naši ne igraju…..a dobro…..opraštamo im….
Ljubav…heh…ma ništa novo i dalje sve po starom…stoji se. Možda mi ona druga godina donese nešto lijepo. Možda mi vrati osjećaj ljubavi, osjećaj sviđanja, simpatije…..a tko zna što će sve bit…..ma i meni je ovako odlično, sretna sam, presretna….a i zbog nekih osoba još i više……sjećam se što su mi jednom rekli, mislim da je to bila Mirna…:''udri brigu na veselje'', pa eto tako i ja. Odlično mi je. A dobro je malo bilo zbog škole jer mi 1 ocjena treba za prolaz sa 5….a imam drugo, šta se sada može, spasa više nema….
Možda sam malo uranila sa čestitkama za Božić, al' eto pisalo mi se….ja to volim tako malo unaprijed……a i bio je redi da vam se javim više…..
Etogac….toliko za sada od mene…..previše, jesam se raspisala…naslov je nastao spontano....
I još smao nešta. želim sve najbolje jednoj curi - Mariji Đukić, naša Đuky. nek te prati sreća u životu, želim te sve najbolje i naravno na prvom mjestu to je zdravlje, a i da s tim zanči počneš jest......jer nisi debela..zapamti to!!
budi i dalje nam onako luda kao i prije,a mislim zna se odakle se!!hehe....ljubim te i još jednom ti sretan rođendan.!!!!
Svima šaljem vejiku, vejiku puuusssuuu
Kisach
Adio!
Post je objavljen 20.12.2007. u 22:35 sati.