....nedostajes mi....
svijetla,ukrasen grad...bozicna drvca i vreva ljudi...
svi su oko mene a sama sam vise no ikada...
...nedostajes mi...
bozic nam i ove godine dolazi u grad...
bozic kojemu se svi toliko vesele...
blagdan pun ljubavi i topline...
ne zelim da dode...
pahulje se poput kristala lagano spustaju na ukrasene ulice...
snjeg se vec lagano hladi...a tebe nema...
...nedostajes mi...
ne zelim sama docekati bozic....
ne zelim sama izaci iz godine u koju sam usla s tobom...
moje suze ove godine ne pasu uz bozicne ukrase...
zelim te kraj sebe,kraj bora...
gledam slike...i ne prepoznajem se...
ne prepoznajem taj istinski osmjeh...
ni ti visi nisi isti,ili mi se samo cini?!
dali cemo ikada vise biti isti...
ili smo mi bili mi samo jedan uz drugoga?
listam i dolazim do novijih slika....
nesto nedostaje...
i shvacam da si to ti...na svim novim slikama je kraj mene prazno mjesto...
ili pak netko tko tu ne pripada....
netko koga ne zelim kraj sebe...
...nedostajes mi....
moji ovogodisnji bozicni pokloni su samo tvoji hladni pogledi...
nevjerojatno je koliko je snjeg topao u usporedbi s njima....
nevjerojatno je kako se sve mijenja...
nevjerojatno je koliko je i dalje snazno ono sto osjecam za tebe...
nevjerojatno da jos u sebe vidim tebe..tvoj osmjeh...tvoje pokrete lica...
kako???
a mislila sa da mogu biti sretna...
uspomene tako prokleto bole...
zelim ih zguzvati popot papira i baciti daleko od sebe...da se nikada ne vrate....
a opet...
bojim se ostati bez njih,jer one su jedino sto mi je od tebe ostalo
one su jedine bile svuda uz nas...
one jedine svjedoce da smo doista postojali...
...nedostajes mi...
mogu druge ljubiti al je kao da ljubim mramorni kamen...
ili sam ja taj mramor?
nikada vise necu moci ljubiti nekoga kao tebe...grliti nekoga s ikakvim osjecajima...
pogledati nekoga pogledom koji pripada samo tebi?
a doista sam se trudila krenuti dalje...voljeti druge...
ali prokleti bozic...
ne dopusta mi...
na taj dan...samo tebe zelim kraj sebe...
nikakve lazne nove ljubavi ne zelim tada...
na taj dan zelim istinski voljeti i poljubiti nekoga s osjecajima nakon taaako dugo vremena...
zao mi je sto se to nece dogoditi...
zao mi je sto nisam prastala kad je trebalo...
sto se nisam borila....
zao mi je sto ce ove godine bozicni ukrasi morati biti zarko crvene boje....
crvene poput ljubavi...ili krvi...
zao mi je sto vise nikada neces biti kraj mene za bozic...
tako mi prokleto nedostajes...
Post je objavljen 20.12.2007. u 22:11 sati.