Marketing
... Predblagdanska šetnja Gradom...
...danas sam ranije pustena s posla...maalo ranije, ali dovoljno da uhvatim malo lijepog suncanog dana, kakav je bio danas...izasla sam iz ureda, obavit neke stvari u banke prije odlaska, izasla na Stradun, poluprazan...gledam okolo, okiceno, ko i svake godine...ali nema veze, Grad je sam po sebi ukras, pa cemu ga previse kitit...
...nakon nekih popodnevnih ura, tamo iza objeda grad nekako opusti...tu i tamo koji setac, netko ko se vraca s posla, kao ja i poneki covjek, koji zivi u Gradu...nekako, jest pusto kad usporedis s ljetom, ali isto je lijepo...mozes se na miru okrenut oko sebe, izvadit aparat, napravit par slika bez da ti jos par ljudi koji poziraju uleti u kadar....
...ne sjecam se jesu li prije kitili malu fontanu na ovu foru, sa adventskim svijecama, ali ovo mi se svidjelo...
...a zato mi se cini da je ova jelka svake godine jedna te ista, iste kuglice, ali isto je lijepo...
...najljepsa ulica na svijetu...jeste li znali da naziv Stradun u biti dolazi od talijanske pogrdne rijeci il Stradone (=uličetina)...hm, vjerovatno su bili ljubomorni pa nisu znali od jada sto ce...
...prije par godina sretnem jednog lika na sjeveru lijepe nase, i cuje on da sam ja iz Dubrovnika, bla bla bla, i kaze on meni da je i on bio na maturalcu u Dubrovniku i da se sliko kraj nekog rezervara za vodu...kakvog rezervara za vodu, pitam se ja...nije se mogo sjetit ime rezervara pa mi je donio sliku...Evo "rezervoara"...
...a i ovo je dio blagdanskog ugodjaja...kad zamirisu cevapcici, pljeskavice...;)...salu na stranu, slatka mi je ova kucica, nekako bas stoji tu u ovo doba...
...kako radim u Gradu...i stalno djiravam, vise bi mogla zatvorenih oci potrefit svaku butigu, izlog, sve, da me nije strah da ne nagazim na kakvu "minu" od kučka...nekako se naviknes na to sve sto te okruzuje, u danima najveceg stresa na poslu, nekako te te zidine pocnu gusit..samo sivi kamen oko tebe, sunce brzo zadje tamo gdje sam ja...nekako mi ne padne na pamet sad stat s aparatom na svakom kantunu i blicat...imam osjecaj da bi me ljudi poceli cudno gledat-ko sto je sad ovoj, sto slikava...to je ona mala sto radi tamo i tamo....vise se svi znamo...
...ali danas mi se dalo...nekako me uhvatilo blagdansko raspolozenje koje u nas doma pocne vec 22. na tatin rodjendan i zavrsava kad nakon bratovog i tatinog imendana koji su jedan za drugim, malo pauza i pripreme za docek...
...cestitke sam poslala odavno...saljem hrpe cestitki mailom nekim ljudima, nekim ljudima naravno cestitam osobno ili telefonom, ne saljem sms cestitke, a posebno ne one forwarduse, te mi nemaju ni malo duha i odbijam ih...ali uvijek je tu taj krug ljudi koji zive daleko, s kojima redovno izmjenjujem one prave, opipljive cestitke, na kucnu adresu...i vjerujte mi, to je ipak najbolje...kad otvoris sanducic, a unutra cestitka, napisana necijim rukopisom-netko te se sjetio i potrudio ti poslati cestitku...ili razglednicu...obozavam razglednice i i dalje ih skupljam u jednu kutiju...
...danas sam se ugodno iznenadila kad me u postanskom sanducicu docekala cestitka, naslovljena na mene i brata od nasih prijatelja, jedne male novopecene obitelji, koja zivi u gradu, vidjet cemo se za blagdane, ali oni su isto smatrali bitnim poslati nam cestitku...svaka cast...
...danas sam mojim najblizima, starcima i bratu kupila poklone...imamo taj obicaj svake godine...ne kupujemo nista skupo niti se natjecemo ko ce vise potrosit, ali je lijepo nac pod borom neku sitnicu samo za tebe tako da nastojimo to odrzat i dalje...sjecam se kad smo mali bili i jos sa starcima isli na polnocku, mama bi uvijek zadnja isla tako da stavi poklone pod bor i mi ih nadjemo kad se vratimo s polnocke...skuzili smo je brzo, ali smo je naravno pustili da i dalje koristi taj ritual...
...obozavam ovo vrijeme godine...nekako je sve lijepo u zraku, mislim i da su ljudi opusteniji, zadovoljniji...ili je to zato sto sam ja sada takva, ne znam...ali znam da me ovaj danasnji djir tako lijepo opustio i napunio pozitivnim mislima...
Post je objavljen 20.12.2007. u 20:54 sati.