Luka se zagleda u svoju okrvavljenu šaku. Nije udario nikoga godinama. Zglobovi su otekli, modri i bolni. Uzeo je kesu, napuni je ledom i omota oko ruke. Vrati se za stol i izvadi bocu medice koja je bila tu kao poklon prijatelja pčelara, koji nije ni znao za njegov problem sa pićem. Drhtavo natoči u čašicu i polako je ispije. Toplina mu se razlije stomakom, ali je tjeskoba još uvijek bila jača.
Naglo zastane. Glavom mu prođe val straha. Ode do starog ormara, otvori ga, zavuče ruku do zadnje stranice i izvadi MP5. Prisjetio se kako je izgubio prigušivač za to oružje, negdje u Lici, u blatu, za vrijeme izviđanja neprijatelja. Sama pomisao na rat mu natjera ruke na drhtanje.
Skine okvir, pogleda visinu metaka, i ponovno sjedne za stol. Njegova dva prijatelja. Dvije različite vrste smrti. Neozlijeđena ruka mu sama potraži daljinski upravljač. Pink Floyd. Zvuk helikoptera i ženski zbor. «We don't need your education...»
Pola sata poslije, i sa pola boce medice na stolu, munjevito je reagirao na zvono. Jedan dio mozga mu je govorio kako Zmijini neće zvoniti, ali... Policija će vidjeti oružje... a drugi. Automat zakloni iza leđa i bešumno se približi vratima. Kroz špijunku ugleda nevisokog čovjeka, sijede kose. Mirno je stajao i strpljivo palio svjetlo u hodniku.
- Tko je?- upita Luka spreman da u trenutku raznese vrata rafalom.
- Borgman! – tiho, ali istovremeno vrlo jasno.
Nije imao nikakav odgovor na ovo. Jedan dio njega je želio objašnjenja ove noćne more, a drugi dio je jedino želio zaborav i onu anonimnost koju je zamalo dosegnuo u dvije protekle godine. Luka osjeti mučninu, i na mah donese odgovor. Ipak otvori vrata.
Odeblji gost prođe pored njega, škrto ga pozdravi, bez ikakvog straha odmjeri Heckler & Koch.
- Stigao sam prije nego što time probudiš cijelu zgradu...- mirno mu doda i smjesti se za stolom. Dok je Luka zatvorio zasun na vratima, Borgman je već onjušio piće i okrene se Luki koji je već pokazivao znakove nervoze.
- Tko ste vi? Ne samo ti, nego ona Jane... i Kid? Neki osvetnici? Luđaci?- pokušao je u toj provokaciji prenijeti dio svoje nelagode.
- Ostavi tu željezariju dok razgovaraš sa mnom! -, Luka otkrije kako je skoro poslušao zapovjedni glas, a onda sune preko stola i zgrabi Borgmana za ovratnik.
- Dosta mi je ovoga sranja. Bole me ruke i leđa. Jebem mu mater neće mi niko više zapovidat!- stezao je Borgmanovu košulju, ali ovaj i ne trepne.
- Luka... prvo mi pusti košulju, onda se vrati na stolicu, i tek nakon toga ću govoriti!- neočekivani gost nije pokazivao nikakav strah. Luka je bio na granici. Udariti ovog sjedokosog debeljka... ili barem malo unijeti svijetla u ovu noćnu moru. Povuče se na svoje mjesto i nalije piće. Opet su mu se tresle ruke.
- Mi smo grupa prijatelja koji se trudimo biti što nevidljiviji. I tako bi bilo da nije napadnut jedan od nas. Jakša. Čuo si za njega?- Luka klimne glavom. Prijala mu je tekućina koja klizi niz grlo.
- Zmija je uništio njegovu garažu, a tvoj brat je pretučen jer je to vidio....- Luka je gledao kroz gosta, slike su mu prolazile ispred očiju – a znamo kako si ti prije pola godine promijenio osobni opis jednog od Zmijinih dilera...- Luka ga pogleda ponovno fokusiran.
- Tko vam je to rekao?. – ,nije negirao.
- Ptičica. Kao i da se ponekad vidiš sa svojim društvom na Bačvicama...-, ovo je za Luku bio šok. Krio je to od svih. A i ostali su to radili. Njihov ritual. Svaka druga nedjelja... a OVAJ to zna!
- Naša ponuda je jednostavna. Novac i oprema nisu problem. Ljudi jesu. Zmiju ćemo uništiti, ako treba i sami, ali ne bi povjerovao koliko je ovom gradu potreban «Žalac»...-
Nešto je bilo u glasu čovječuljka. Neka mirnoća koju je ponekad osjetio u trenucima pijanstva. Osjećaj koji je bio užasno varljiv, tako klizak... nikada nije trajao dovoljno dugo. Borgman ustane i priđe liniji i lagano pojača «.... we don't need your self control!!!».
- Izgleda kako ti treba topovsko meso!- zareži Žalac.
- To si već bio, i nije ti se svidilo. Ovaj put ti nudim da budeš top!-
- Misliš glup ili gluh kao top. Vidim samo način da brže zaginem... – bivši diverzant je gubio bitku sa alkoholom. Ili su mu se oči mutile od suza...
- Imamo dobru opremu, a Kid , recimo, ima dosta iskustva. On je bivši marinac....U stvari, pozivam te da dođeš do nas... sada. Vidi i odluči. Uostalom večeras si sigurniji van grada....-
Luka ga nije slušao. Izdajnička suza klizne niz neobrijani obraz, ostavljajući trag na prašini. Misli su mu bile u nekom drugom vremenu, sa nekim drugim ljudima, koji su ga uvjeravali kako je baš on onaj pravi. Oružje i obuka... Nepobjediv...
Želudac mu se zgrči...... Tada je popušio. Obogaljen i napušten. Izgubljen u ovom novom vremenu koje ne poznaje ideale.... Još jedna suza. Osušila se prije crte usana.
- Jebeš mu mater, ionako više neman šta izgubit. Vodi me da upoznan tu tvoju bandu
Post je objavljen 22.12.2007. u 18:00 sati.