Gardijska pješačka satnija forsira Dnjepar – Jasnogorotka 1943.
Nadnevka 22. studenog 1943. 212. gardijska pješačka pukovnija 75. gardijske pješačke divizije izbila je na lijevu obalu velike rijeke Dnjepar u području naselja Tarasović. Zapovjednik 75. gardijske pješačke divizije zapovjedio je zapovjedniku 212. gardijske pješačke pukovnije da odmah, a NKO od 23. studenog forsira rijeku Dnjepar i organizira mostobran na drugoj protivničkoj obali te velike rijeke u području naselja Glebovke. Ovo područje bilo je izuzetno složeno i gotovo najteže moguće mjesto prijelaza rijeke, jer to je močvarno područje široko oko 9 km, a ispresijecano je rijekama Viri i Prorva, te bezbrojnim manjim potocima i jezerima. Zapovjednik 212. gardijske pješačke pukovnije izabrao je mjesto prijelaza u području naselja Jasnogorotka od kojeg je korito Dnjepra bilo udaljeno oko 7 km, a širina rijeke tu je iznosila oko 700 metara. Kako se vod izvidnika, koji je poslan naprijed u ispitivanje protivničke obrane, nije javljao, za njim je poslana 6. gardijska pješačka satnija pod zapovjedništvom sovjetskog gardijskog poručnika J. V. Kondakova. Satnija je bila ustrojena od 3 gardijska pješačka voda koji su brojili po 20 gardista, desetine gardijskih borbenih inženjeraca (9 gardista – po Athumanunhu), a opremljena je bila s dva čamca nosivosti 12 vojnika s bojnom opremom. Noću 23. studenog u 0100 satnija je krenula oprezno, ali bez vodiča koji bi poznavao teren. Gardisti su se kretali, kako se ne bi izgubili, uz obalu rijeke Prorve, a zapovjednik satnije bio je siguran da će tako izbiti pred Glebovku. Čamci su se kretali uz satniju po rijeci Prorvi, a u njima su veslali inženjerci. U 0300 sati kod kote 97.7 satnija je naletjela na izvidnički vod koji se vračao sa zadaće. Zapovjednik izvidničkog voda izvijestio je zapovjednika satnije da u području forsiranja protivnik nije organizirao obranu, ali da se protivnik dobro utvrdio kod na samom istočnom rubu Glebovke, a potom su izvidnici odveli satniju do kote 100.7 gdje je postojao mogući gaz. Sada je zapovjednik satnije mogao djelovati slobodnije i sigurnije, pa je odlučio u čamce ukrcati gardiste 1. gardijskog voda sa zadaćom da zauzmu dio protivničke obale i izvide smjerove prema Jasnogorotki. Ostala dva pješačka gardijska voda uputio je prema koti 100.7 gdje su po njih trebali stići inženjerci kada prebace 1. gardijski vod na drugu obalu. Tako je i bilo, pa su se do 0600 ujutro i druga dva voda prebacila na drugu obalu neprimjećeno od protivnika. Za to vrijeme izvidnički vod pronašao je zapovjednika 212. gardijske pješačke pukovnije i izvijestio ga je o situaciji 6. gardijske pješačke satnije. (Athumanunh mora skrenuti pozornost da sovjetski gardisti, ne poznavajući dobro teško prohodan teren, zapravo nisu ni znali da su kod naselja Jasnogorotka, a ne kod Glebovke, a isto to će pomisliti i sam zapovjednik 212. gardijske pješačke pukovnije koji je tako izvješten od svojih izvidnika.) Tako je sada zapovjednik 212. gardijske pješačke pukovnije za 6. gardijskom pješačkom satnijom uputio 2. gardijsku pješačku pukovniju koju je vodio jedan od izvidnika koji je znao gdje je Dnjepar prešla 6. gardijska pješačka satnija. U trenutku kada su gardisti 2. gardijske pješačke bojne izbili na obalu rijeke tu se iznenada pojavio njemački ophodni riječni brod. Gardisti su otvorili strojničko-puščanu paljbu po protivničkom ophodnom brodu. Posada broda uzvratila je paljbu, ali se izvukla zaštićena maglom na vlastitu obalu, baš točno na mjesto gdje se iskrcala 6. gardijska pješačka satnija. Kada je njemački ophodni brod pristao uz obalu iznenada su ga zaskočili gardisti 6. satnije koji su čuli pucnjavu i postavili zasjedu. Napad na brod bio je toliko brz i iznenadan da posada nije ni stigla pružiti otpor. Ophodni brod nosio je ime 'Nikolajev 300'. No, pucnjava na Dnjepru skrenula je pozornost njemačkim vojnicima koji su bili utvrđeni u području Jasnogorotke. Skupina od desetak njemačkih vojnika izbila je na obalu u namjeri da izvidi i utvrdi što se to ustvari događa na obali Dnjepra. Te njemačke vojnike primijetili su sovjetski gardisti iz sastava 1. gardijskog voda koje njemački vojnici nisu zapazili, jer su se ovi prikrili i pritajili u magli koja je sada postajala sve gušća, a vidljivost je pala na svega desetak metara. Poručnik Kondakov znao je da mora djelovati brzo, pa je satniju odmah razvio u obrambene položaje, a ophodni brod s inženjercima poslao je na drugu obalu kako bi se stavio na raspolaganje zapovjedniku 2. gardijske pješačke bojne. Bilo je 0800 kada su se pomoću ophodnog broda počeli ukrcavati na ophodni brod i prebacivati se na drugu obalu u područje kote 97.4. Nakon samo pola sata na drugu obalu prebacile su se 4. i 5. gardijska satnija, gardijska strojnička satnija i gardijska minobacačka bitnica, a potom i vod topova 45 mm. Do 0840 cijela 2. gardijska pješačka pukovnija prešla je na drugu obalu Dnjepra, a za to vrijeme gardisti 6. gardijske pješačke satnije zapodjenuli su borbu s protivničkim vojnicima. Poradi guste magle, a i poradi neopreznosti njemačkih zapovjednika (nisu poslani izvidnici ispred postrojbi), njemački vojnici uletjeli su u zasjede sovjetskih vojnika, te se skroz zbunili i spetljali. Sovjetski gardisti dobro su rabili maglu i zbunjenost njemačkih vojnika, pa su ubrzo organizirali napad na utvrde protivnika u Jasnogorotki. No, sada se magla počela razilaziti, a i njemački vojnici napokon su se sredili i organizirali. Njemački vojnici iz pripremljenih rovova i kretnica sada su počeli pružiti žilav otpor. Sporo prebacivanje ostalih postrojbi 212. gardijske pješačke pukovnije i uporan otpor njemačkih vojnika u području Jasnogorotke omogućili su njemačkom zapovjedništvu da u područje Jasnogorotke pošalje pojačanje jačine pješačke pukovnije, pa su se tu razvile teške bitke za mostobran koje će potrajati sve do 28. studenog 1943. Naime, svi pokušaji sovjetskih gardista da prošire mostobran i tako omoguće prebacivanje ostalih borbenih dijelova 75. gardijske pješačke divizije redom su propadali.
Post je objavljen 20.12.2007. u 19:21 sati.