upravo sam pročitala jedan post i duboko se zamislila. post govori o tome kako ponekad,neki često, glumimo,pretvaramo se da smo nešto što nismo, da bi svidjeli drugima. ja sam i sama pomislila da je to grozno, a onda sam se sjetila da sam i ja to napravila, jednom ili čak više puta, sjetila sam se da smo mi to svi napravili i koliko god mislili da je ružno istinaje.
zatim sam pročitala duboki komentar na to:
..svi mi ponekad glumimo..glumimo sami sebi..da smo ono što bi željeli biti..lažemo sami sebe..tako se bolje osjećamo..to je u ljudskoj prirodi..da budemo ono što nismo..makar to ne znaći nužno i bolje od nas samih..i to je sve razumljivo i to je sve normalno nekako ljudski..ukoliko kao u slućaju tvoje frendice ne činimo to tako da nekoga povrijedimo..pitaš se zašto je većina dečki tako plitka da kod cure i uvijek i uvijek gleda ponajprije vanjski izgled..nije to tako to je samo prvi dojam..istina jeste da su takvi intelektualci najagresivniji..najviše ih se primjeti..i obićno su iskompleksirani sami sobom..i velika su velika manjina..ja ne znam zašto ti spominješ zrcalo i zašto imaš takvo mišljenje o sebi..kad si meni po svojim postevima..tako prekrasna...tako..neznam..teško je objasniti..ali sve što najbolje može biti...veliki veliki pozdrav...anonimna(neznana) djevojko... ).
Znam da svi znamo da se izgledom ne smijemo zabrinjavati i da je važno ono unutra no nedržimo se toga. koliko djevojaka svaki dan 30 minuta provede pred ogledalom praveći frizure i ulješavajući se, puno. puno njih već unaprijed smišlja riječi kojima će zadiviti dečka. iako sad kažem da to nije dobro...ponekad i sama to činim....ponekad mi to svi činimo....razmislite
Post je objavljen 20.12.2007. u 17:53 sati.