Pregled posta

Biografije..fotke...i povijest BIJELOG DUGMETA!

ALEN ISLAMOVIĆ

Alen Islamović je rođen 17. august 1957. u malom mjestu Sokolac, 5 km od Bihaća. Kao dječaka sa dvije i pol godine najstariji brat ga je donio do grada Bihaća na vratu, pošto je cijela porodica selila jer je otac dobio novi posao. Sa dva brata , sestrom, majkom i ocem proveo je djetinjstvo pored rijeke Une u bivšoj ulici „Petra Kočića“, a sadašnjoj ulici „502. bihaćke brigade“. Stariji brat je obožavao muziku i skupljao je LP ploče i singlove 65-70 tih godina. Ljubav prema muzici otkrio je i srednji brat pa je gramofon u kući urlao po cijeli dan i goninama dok je rastao Alen, ta bolest prešla je i na njega. Tih 70-tih godina u kući se pojavljuje i prva akustična gitara koju stariji brat pokušava savladati no poslije prva dva akorda odustaje jer bol na vrhovima prstiju, koji prave žice da bi uhvatio akord porazio ga je.

Upornost srednjeg brata koji je pokušao taj isti problem riješiti dovelo je do tog da i Alen to pokuša ali tajno da niko ne zna, jer se je gitara držala u ormaru pod ključem. Provaljivanje ormara i uzimanje gitare za Alena je bio veliki doživljaj. Brat mu je bio ljevak, žice su bile naopako poredane i zvuk je bio užasan, a da bi mu nešto bolje zvučala, služio se čavlićem umjesto trzalicom. Gitara biva izgrebana, dolazi brat, svađa, ali upornost se isplatila te kroz nekoliko dana srednji brat odluči Alena učiti prve akorde. Kuća je bila puna LP ploča tako da se ljubav prema muzici iz dana u dan povećavala. Kad je Alen savladao par pjesama, brat mu je dozvoljavao da gitaru nosi i u školu i na eskurziju gdje je zavodio sa pjesmom „Šošana“ svoje vršnjakinje.


Alen IslamovićUpisuje se u srednju tekstilnu školu u Bihaću i sa svojim vršnjacima osniva prvi bend „BAG“, koji je uporno vježbao na jedno pojačalo BASSKING. Odluka ko će biti vokalni solista pala je na Alena jer ostali su tako rekli, a ujedno njegov brat je imao najviše ploča, pa bi Alen mogao biti i vokal. Htio je svirati gitaru, ali neko je morao pjevati. Svirke su se pravile u okolici Bihaća, maturske, plesnjaci subotom u tadašnjem omladinskom klubu u centru grada (pod općinom). Zbog raznih promjena u bendu Alen je savladao i bas gitaru u grupi „TNT“ i tako postao vokalista i bas gitarista 1975. godine. Najveće kaljenje kao vokalni solista imao je u periodu 1976-1978 gdje je pjevao na velikim igrankama sa starijim i najpopularnijim bendom u Bihaću, grupa„ BIVIS “. To su bile svirke subotom za srednjoškolce gdje ih je dolazilo oko 1000.

Kraj 1978. godine dočekuje u vojsci i poslje izlaska iz nje 1980. ponovo okuplja svoju grupu BAG i pravi igranke i sa tim bendom pobjeđuje po gitarijadama u Drvaru, Prijedoru, Bosanskom Petrovcu i Banja Luci. Na par koncerata Divljih Jagoda sa svojim bendom svira kao predgrupa. Te iste godine „Divlje jagode“ zbog nekih članova koji su bili u vojsci pokušavaju se okupiti i promijeniti mjesto boravka. Dva glavna člana JagodaA su Bišćani i iz Zagreba su htjeli preseliti u Sarajevo. Alenu je bilo ponuđeno mjesto bas gitariste i Prijedorčaninu mjesto bubnjara. Napustiti Bihać, posao koji su mu roditelji našli u to vrijeme bilo je biti ili ne biti, ali savjet starijeg brata koji je u njemu nešto vidio, pomogao mu je da spakuje kofere i krene u bijeli svijet pun izneneđenja, a da ni jednog momenta ne pomisli šta ga očekuje.


Doba „Jagoda“ [uredi]
Pobijedila je ljubav prema muzici. Roditelji nisu ni htijeli čuti za tu odluku ali tu je bio brat ,njegova podrška, njegov čuvar koji ga je štitio. Sarajevo grad snova. Prvi put se sreće sa poznatim ličnostima estrade na mjestima gdje su se okupljali: Parkuša, Oloman, Skenderija. Nova postava Jagoda, bubnjar Nasko i Alen su podmladili bend i trebalo je isfurati novi imidž benda. Album „Stakleni hotel“ koji je izdao Diskoton Sarajevo sniman je u Beogradu 1980. Hit „Autostop“ je vratio Jagode u život. Mnogo gaža i tezgi se otvorilo po Slavoniji, Vojvodini, Dalmaciji, Istri, Makedoniji i Bosni. 1982 godina je bila prekretnica Jagoda poslje odrađenih 200 nastupa. Novi zvuk se pojavio u svijetu - AC/DC. Jagode žele promjenu. Alen i na nastupima dok su ih radili volio je odpjevati koju pijesmu od AC/DC. To bi zazvučalo dobro i rodila se ideja da se na tom nešto uradi.

1982. godine Jagode se sele u Bihać dalje od medija i kuju plan osvajanja Yu tržišta i pripremaju novi album sa sličnim AC/DC zvukom. U Alenu se otkriva i talent za pisanje tekstova te nastaju najveći hitovi „Motori“, „Šejla“, „Nasmiješi se“ i on preuzima ulogu frontmena i vodi bend u visine tadašnjeg Jugo roka. Album „Motori“ se prodaje u 400.000 primjeraka, bend pravi velike Yu turneje koje su bile rasprodane od Makedonije do Slovenije. Redaju se albumi „Čarobnjaci“, „Vatra“ i stvoreni su novi idoli te generacije. Odličan image, više zapadnjački nego Yugo. Klinke luduju za ljepotanima sa Une. Energija koju su imali na bini do tad nikad nije viđena na ovim prostorima. Tih godina Jagode postaju atrakcija. Osvajaju titulu najbolje Rock-grupe, imaju gitaristu godine i Alena kao Rock-pjevača godine.

Na turneji i promociji albuma „Čarobnjaci“ 1984. godine Alen tajno dobija poziv od Bijelog Dugmeta da im se priključi na novom projektu jer ih je navodno prvi pjevač napustio ili je bio odpušten. Pet do šest dana Alen je sam odlučivao. Jagode su imale predugovor za odlazak u London i pokušaj proboja na Zapadu pa je Alen Bregovića i kompaniju glatko odbio jer je vjerovao više u ono što je radio sa Jagodama.

1985. godine Jagode potpisuju ugovor sa kućom u Londonu i odlaze snimati album za zapadno tržište. Odsvirali su legendarni koncert u Marky klubu, gdje su svirali The Beatlesi, Led Zeppelin, The Who, Rolling Stones. Legendarni Londonsi klub je bio svjetska atrakcija. Ko je tu svirao postao je i svjetska zvijezda. Aleksandar Meržek pomaže Jagodama oko tekstova na engleskom, a Alen po 12 sati provodi u školi da bi što bolje savladao jezik. Zbog malo svirki u Engleskoj i zbog financijske situacije Jagode se razilaze. Alen se vraća u Bosnu a neki članovi ostaju u Londonu.

Početkom 1986. Alen gažira sam po diskotekama i nakon četiri mjeseca čulo se o raspadu Jagoda. To čuli i članovi iz Bijelog Dugmeta pa odluče ponovo zvati Alena u band jer i sa drugim pjevačem sa kojim su odradili jedan album navodno nisu sretni pa je i on otišao. Dugme, veliki zalogaj, najveći bend sa ovih prostora, mnogo hitova, mnogo afera, mnogo tračeva. Da li zagristi mamac ili proći pored njega, Alen je odlučivao dva dana. Ako je izgubio Jagode ovdje nije imao što izgubiti. Trebalo je igrati utakmice u prvoj ligi. Pristao je. Bio je spreman i iskusan i imao je snage da zaigra i takve utakmice. Nije imao šta izgubiti, samo je mogao povećeti svoju popularnost i još izgraditi sebe kao pjevača. Prelazak je bio za medije atomska bomba. Dok se je u Sarajevu pripremao album Pljuni i zapjevaj... novinari su trčali oko studija da bi nešto otkrili, ali sve je bilo upakovano u do sad najveći projekt Bijelog Dugmeta.


Doba „Dugmeta“ [uredi]
Novine su pisale tad o najvećem transveru u rock n rolu. Najzad i taj bend dobija frontmena koji je sa sobom dovukao 800.000 curica. Projekt „kako prodati 1 000.000 ploča“. San Bijelog Dugmeta se počeo ostvarivati. Novinari su čekali na svoj red da bi dobili razgovor od nekoga iz banda. „Hajdemo u planine“, hit koji su pjevušili i stari i mladi. Dok se je album snimao, atmosfera u bandu je bila fantastična. Turneja prepuna. Band je vidjelo oko 2.500.000 ljudi na neprekidnoj turneji od 6 mjeseci sa 150 koncerata. Album se prodao u 800.000 primjeraka i srušio sve rekorde Dugmeta. Alen od zarade sa Dugmetom 1987. kupuje kafić u Bihaću i rješava sebi egzistenciju. 1988. godine izlazi live album sa turneje Mramor, kamen i željezo (dupli) koji je sniman dva dana u Zagrebu. Dva koncerta po 14.000 posjetitelja. Sarajevo Zetra 25.000. Beograd Sajmište 30.000. Znala su se raditi i dva koncerta, jedan u 18 sati a drugi u 21 sat. 1987 godine pravi se pauza i svako je radio ono što je htio.


Solo karijera [uredi]
Aferu o izlazku iz benda podnio je stojećki i okrenuo se mirnom životu sa manje buke i galame. Vrtjela mu se i ideja da više nikad ne stane na binu niti što snimi. Vidio je da bendu kola iz političkih razloga idu nizbrdo pa je bolje povući se sa vrha nego sa dna. Svoj prvi solo projekt „Haj nek se čuje čuje“ izdaje krajem 1989 i kreće šefovati sam sebi onoliko koliko umije. Nikad nije imao afere iza sebe jer je tako bio odgojen, volio je ono što radi i na bini je odrađivao sa svim bendovima kojima je radio profesionalno. Njegov glas je ostao u sjećanju mnogim generacijama i dan danas. U Bihaću 1990. otvara diskoteku Holivud gdje mu gostuju mnoge ličnosti sa estrade pa se tih godina bavi biznisom.

Krajem 1992. ratne godine u Bihaću i Bosni i Hercegovini izlazi iz opkoljenog grada i priključuje se estradi Bosanaca u dijaspori i izdaje album „Gdje je moj rođeni brat“. Putujući po svijetu i svirajući izbjeglicama otkriva patnje svog naroda i piše pjesme. Uradio je na hiljade humanitarnih koncerata za Bosnu i Hercegovinu. Sljedeći album „Bauštelac“ dovodi ga u dijaspori do najslušanijeg pjevača 1994. godine. Da bi zaokružio svoj rad od 1980. pa do 1994., okuplja bend i snima u dijaspori live album „Live eurotour 95./96.“ na kojem se nalaze najljepše pjesme koje je pjevao sa Jagodama i Dugmetom i sa svojih projekata. U to vrijeme je bilo teško objaviti u medijima izlazak nekog albuma pa se Alen više usmjerio na gostovanja po svijetu.

1997. oprema sebi studio za svoje potrebe i snima album „Samo nebo zna“. 1998. prvi put dobija poziv iz USA gdje radi dva mjeseca nastupe koje organiziraju iseljenici iz Bosne i Hercegovine. 2000. odlazi i u Australiju gdje njegovi nastupi prolaze zapaženo. Svih ovih godina Alen je proputovao pola svijeta, vidio dosta različitih kultura i ideja se rodila. Raditi album „Istok zapad sjever jug“. Prikuplja pjesme drugih autora, dograđuje svoje i ispravlja i pokušava različita mišljenja spojiti u pjesmu





ŽELJKO BEBEK:

Željko Bebek, rođen 16. prosinca 1945. godine u Sarajevo, pjevao je u grupi Kodeksi, jednom od poznatijih sarajevskih sastava tog vremena. Na jednom je koncertu Bebek zapazio Bregovića i preporučio ga kolegama iz grupe.

U ljeto 1969. godine Kodeksi odlaze na tezgu u dubrovački Splendid bar gdje sviraju klasičan ljetni repertoar za turiste. Usput od Talijana Renata Pacifika dobivaju ponudu da sviraju u njegovom klubu u Napulju. Uoči isteka prvog dvomjesečnog ugovora Bregović prvi put prelazi na solo gitaru. Kao basista angažiran je Zoran Redžić koji je u to vrijeme svirao u sastavu Čičci. Zoran je doveo i kolegu iz grupe, bubnjara Milića Vukašinovića. Kada su se sva četvorica našla na okupu, stvari su krenule u sasvim drugom pravcu.


Kodeksi su do tog trenutka sasvim solidno živjeli, svirali su u dva kluba, držali se komercijalnog repertoara i stekli redovnu publiku. Milić Vukašinović ih inficira Led Zeppelinima i Black Sabbathom, pa dva tjedna po njegovom dolasku, dobvaiju otkaz na svim mjestima gdje su svirali.


U Napulju jedva preživljavaju, a nakon žestoke svađe s ostatkom grupe Bebek se vraća u Sarajevo. Ostala trojica nastavljaju nastupati kao Mića, Goran i Zoran. Krajem godine po njih dolaze Goranova majka i Zoranov brat Fadil i vraćaju ih kući.






MLADEN "TIFA" VOJIČIĆ

Mladen Vojičić "Tifa" je rođen u Sarajevu 17. oktobra 1960. godine u 4 sata ujutro u sarajevskoj bolnici "Koševo".
Svoj nadimak Tifa je dobio još kao klinac. Pošto nije znao da izgovara pravilno slovo "V", pa je umjesto "Volim te" govorio "Folim te". Jednom dok je prolazio voz rekao je: ”Ide lokomotifa...” i tako tifa, tifa..., ostade Tifa.

Pošto je Tifa dijete iz mješovitog braka, od oca Branka (Srbin po nacionalnosti) i majke Jelene (Hrvatica po nacionalnosti), to mu je bilo izuzetno teško, zbog vjerske strukture stanovništva u BiH za vrijeme rata, i zbog toga Tifa više voli da ga svi gledaju kao Bosanca, kako se već izjasnio.

Tifa je u osnovnoj školi bio odličan đak. Kada se upisao u prvi razred gimnazije počinje pomalo da se bavi muzikom (svirao je bas i povremeno pjevao) i to ga uslovljava da izgubi godinu, ali je ostalo završio bez ikakvih problema. Njegova kolekcija upisanih, pa ostavljenih fakulteta, zaista je impresivna: arhitektura, građevina, geodezija... Upisao je i Mašinski fakultet jer je njegov otac intelektualac pa je želio da Tifa studira nešto aktuelno da bi mogao da se zaposli (Tifin stariji brat Dragan je inace završio Pravni fakultet). Mašinski fakultet je napustio jer je vec bilo ocigledno da je taj momak stvoren da bude muzičar (muzikalan je inace na svoju mamu za koju tvrdi da strašno dobro pjeva).

Ubrzo je stigao nevjerovatan poziv: "Da pjeva u Bijelom dugmetu". Goran Bregović je u to vrijeme pažljivo osluškivao sve što se dešavalo na tadašnjoj sarajevskoj sceni i vec tada je zapazio Tifu, ali kada je Željko Bebek napustio grupu, Brega je u planu imao Alena Islamovića koji je odbio primamljivu ponudu zarad neizvjesne karijere "Divljih jagoda” u inostranstvu. Onda se Brega sjetio "divljeg momka” koji je tokom ljeta i rane jeseni 1984. postao najveća enigma i najstrožije čuvana tajna u SFRJ. A dvadesetak dana prije dolaska menadžera Bijelog Dugmeta kod Tife, Tifa je sanjao da je pjevač "Bijelog dugmeta”. Za Tifu je bila velika čast da pjeva u najvećem bendu tadasnje "Juge". Ljubomorno čuvan od očiju javnosti, Tifa je uigravan sa bendom na Jadranu. Krajem ljeta ulaze u studio i rade na novom albumu, da bi prvi put javno publici bio predstavljen na koncertu u sarajevskoj "Slozi", u kasnu jesen. Tada je Tifa dobio svoju prvu bitku, kada je i pored velikih problema s glasom pjevao uživo. Ubrzo zatim kreće turneja po cijeloj Jugoslaviji i šire, sa 380.000 prodatih ploča što do tada "Bijelo Dugme" nikada nije napravilo. Tu počinje klasična priča o tamnoj strani slave. Momak koji je stigao niotkud sada se nalazi na svim mogućim naslovnim stranicama, pred prepune dvorane, pocinje život Rock’n’Roll zvijezde. Odjednom su tu "neke cudne materije" koje prate velike rock spektakle. Pred neke koncerte, pogotovu pred one velike, Tifa nije uspijevao da nađe neophodan mir i stabilnost, ali je turneja ipak okončana. Loše droge , ali isto takva i svirka. Ali najveci problem u bendu je bio taj što su oni navikli na čovjeka prije Tife, pa su isto ocekivali i od njega, sto je bilo nemoguće. U to vrijeme kada se pojavio album jednostavno nazvan "Bijelo dugme" (poznatiji kao "Kosovka djevojka" po naslovnici albuma), svi su upoređivali Tifin glas s Bebekovim (iako takva poređenja danas izgledaju i više nego smiješna, jer se radi o totalno drugačijem načinu pjevanja), govorilo se da Brega insistira da Tifa vokalno treba da podsjeća na Bebeka. Tifa tvrdi potpuno suprotno. Kaze da kada bi Brega primjetio da malčice naginje ka Bebekovom stilu da bi ga opsovao i rekao da pjeva kako zna i umije, da ne kopira nikoga (što stvarno nema nikakve potrebe jer Tifa ima izvanredan glas). Od "Dugmeta" njegovo ime se veže uz enormne količine alkohola a pominju se i narkotici. Ubrzo izbija afera koja dobija sudski epilog a Tifa zauvijek etiketu problematične rock zvijezde. On nikada nije krio ništa iz svog života, niti je pokušavao da se ikada ikome pravda. U tom bendu su se događale raznorazne stvari o kojima bi moglo da se priča i piše do iznemoglosti. Posljednji nastup sa "Bijelim dugmetom" Tifa je imao 02. avgusta 1985. godine na koncertu u Moskvi. Tifa napušta bend svojevoljno (mada mnogi kažu da je istjeran iz benda, što je potpuno pogrešno) 01.10.1985.



BIJELO DUGME POVIJEST

Goran Bregović, skladatelj, gitarist i neprikosnoveni šef Bijelog dugmeta rođen je 22. ožujka 1950. godine u Sarajevu. U djetinjstvu nije pokazivao osobito zanimanje za svirku, pa je izbačen je iz niže muzičke škole kao lijenčina i netalentiran violinist. Stvari su se promijenile kad mu majka kupuje prvu gitaru – počinje naporno vježbati i već u osnovnoj školi osniva prvi sastav.

Željko Bebek, rođen 16. prosinca 1945. godine u Sarajevo, pjevao je u grupi Kodeksi, jednom od poznatijih sarajevskih sastava tog vremena. Na jednom je koncertu Bebek zapazio Bregovića i preporučio ga kolegama iz grupe.

U ljeto 1969. godine Kodeksi odlaze na tezgu u dubrovački Splendid bar gdje sviraju klasičan ljetni repertoar za turiste. Usput od Talijana Renata Pacifika dobivaju ponudu da sviraju u njegovom klubu u Napulju. Uoči isteka prvog dvomjesečnog ugovora Bregović prvi put prelazi na solo gitaru. Kao basista angažiran je Zoran Redžić koji je u to vrijeme svirao u sastavu Čičci. Zoran je doveo i kolegu iz grupe, bubnjara Milića Vukašinovića. Kada su se sva četvorica našla na okupu, stvari su krenule u sasvim drugom pravcu.


Kodeksi su do tog trenutka sasvim solidno živjeli, svirali su u dva kluba, držali se komercijalnog repertoara i stekli redovnu publiku. Milić Vukašinović ih inficira Led Zeppelinima i Black Sabbathom, pa dva tjedna po njegovom dolasku, dobvaiju otkaz na svim mjestima gdje su svirali.


U Napulju jedva preživljavaju, a nakon žestoke svađe s ostatkom grupe Bebek se vraća u Sarajevo. Ostala trojica nastavljaju nastupati kao Mića, Goran i Zoran. Krajem godine po njih dolaze Goranova majka i Zoranov brat Fadil i vraćaju ih kući.


Bregović upisuje Filozofski fakultet, a u jesen 1971. godine gitarist Ismet Arnautalić ga poziva da formiraju grupu Jutro u kojoj su se našli i Zoran Redžić, bubnjar Gordan Matrak i pjevač Zlatko Hodnik.


U Jutru se Bregović prvi put ogleda kao kompozitor. Iako punih godinu dana nije razgovarao s Bebekom, kada su početkom 1972. godine dobili termine u studiju, ipak pozva starog pjevača. Snimili su Patim, evo deset dana koja se pojavila na B-strani singla grupe Jutro, dok je A-stranu je zauzela danas zaboravljena Ostajem tebi. Pjesmu Patim evo deset dana Bregović je kasnije uvrstio na debi album Bijelog dugmeta. Odmah po snimanju singla, Bebek je otišao u vojsku, ali su ostali čekali njegov povratak.


Tokom Bebekovog boravka na odsustvu snimili su još četiri pjesme: Kad bi' bio bijelo dugme, U subotu mala, Na vrh brda vrba mrda i Hop-cup od kojih su se prve dvije, početkom 1973. godine pojavile na singlu. Nezadovoljan pravcem kojim se Jutro kreće, Ismet Arnautalić ih je napustio krajem 1972. godine i sa sobom odnio pravo na ime grupe. Oko tog autorstva su se natezali tokom 1973. godine, a tada su grupi pristupili bubnjar Goran Ipe Ivandić, koji je prije toga svirao u sastavu Rok, te klavijaturista Vlado Pravdić koji je stigao iz Indexa.

Za novo ime su se odlučili relativno lako. Budući da je u Ljubljani već djelovao sastav pod imenom Jutro, a publika ih je znala po pjesmi Kad bi' bio bijelo dugme, grupa je 1. siječnja 1974. godine službeno nazvana Bijelo dugme.


Nove snimke Top i Ove ću noći naći blues ponudili su upravo osnovanom sarajevskom Diskotonu. Tadašnji muzički urednik Slobodan Vujović ih je odbio uz objašnjenje da su pretrpani i da će morati čekati bar pola godine do objavljivanja singla. Nestrpljivi, istog dana su potpisali petogodišnji ugovor sa Jugotonom, a loša procjena Diskotona predstavlja najveći poslovni kiks u povijesti jugoslavenske diskografije.


Sljedeći singl s pjesmama Glavni junak jedne knjige i Bila mama Kukunka, bio tata Taranta gotovo istovremeno su te 1974. godine objavili Jugoton i Diskoton jer je Bregović, suprotno uobičajenim pravilima poslovanja, potpisao i s Diskotonom ugovor za singl. Prvi veći nastup imali su na BOOM festivalu u Ljubljani 10. svibnja 1974. godine kada su predstavljeni kao nove nade. Tog ljeta su svirali u hotelu Croatia u Cavtatu i pripremili materijal za prvi album.


Treći singl sa pjesmama Da sam pekar i Selma objavljuju 30. kolovoza 1974. godine i on predstavlja prijelomni trenutak njihove karijere. Obje ih pjesme izbacuju u prvi plan i predstavljaju istinski početak onog što će kasnije postati dugmetomanija.


Naslovnica albuma: Kad bi bio bijelo dugmeTokom rujna sviraju kao predgrupa Jugoslavenskoj pop selekciji Tihomira Asanovića, a sljedećeg mjeseca ljubljanskom studiju Akademik za dvadesetak dana snimaju debi album Kad bi' bio bijelo dugme koji je objavljen već krajem studenog. U to vrijeme rade sa agilnim zagrebačkim menadžerom Vladimirom Mihaljekom i on im organizira svirku u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe. Petnaest tisuća okupljenih ljudi dočekalo ih je s oduševljenjem.

Debitantski album od samog je početka imao odličnu prodaju. Zapakiran u provokativan omot Dragana S. Stefanovića koji će i ubuduće dizajnirati njihove ploče, album je donio seriju dopadljivih pjesama koje je zagrebački novinar Dražen Vrdoljak nazvao pastirski rock. Ipak, pjesma Ne spavaj mala moja muzika dok svira označava početak priča o Bregovićevoj sklonosti plagijatima, budući da je u njoj primjetan utjecaj Berryjeve skladbe Rock n Roll Music.

Uoči snimanja druge ploče povukli su se u selo Borike u istočnoj Bosni i počeli pripremati novi album, koji je morao potvrditi kako prvi uspjeh nije bio slučajan. Album Šta bi dao da si na mom mjestu sniman je tokom studenog 1975. godine u slavnom londonskom tonskom studiju Georgea Martina, producenta Beatlesa, Air Recording Studios s engleskim producentom Neilom Harrisonom, inače tada producentom grupe Cockney Rebel. Snimanje im je organizirao i nadgledao glazbeni urednik Jugotona Veljko Despot.

Bas gitaru je svirao Željko Bebek, jer je Zoran Redžić uoči snimanja teško povrijedio prst lijeve ruke. Tekst za naslovnu pjesmu napisao je Duško Trifunović, a autor ostalog materijala bio je Bregović.


Bijelom dugmetu na koncertu u zagrebačkom Domu sportova dijamantnu ploču Jugotona predaje Veljko Despot, 1975.Ogroman je hit bila pjesma Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac, a sjajno su prošle i Došao sam da ti kažem da odlazim, Ne gledaj me tako i ne ljubi me više, te naslovna skladba. Urednik izdanja bio je Veljko Despot. Ploča iznimno raskošna omota prodala se u tiražu većem od 200 000 primjeraka, pa je zbog njih Jugoton izmislio dijamantu ploču, jer su prvi dostigli tako visoke tiraže. U Sarajevu ih je gledalo 15 000 ljudi, a u Beogradu su tri puta prodali dvoranu Pionir što prije njih nitko nije uspio. Dugmemanija je uzela pun zamah.

Početkom 1976. godine odlaze u SAD. Tamo su snimili Ivandićev singl s pjesmama Džambo i Vatra, te Bebekov s pjesmama Milovan i Goodbye, Amerika. U lipnju članovi grupe odlaze na radnu akciju Kozara 76 što je bio vješt Bregovićev odgovor na sve kritike o prozapadnoj orijentaciji. Početkom jeseni u JNA su otišli Ipe Ivandic i Vlado Pravdić, a na njihova mjesta su regrutirani Milić Vukašinović iz Indexa, dok je prelazak Laze Ristovskog iz grupe Smak odjeknuo kao nogometni transfer.

Treći su album opet pripremali u Borikama. Ploča se trebala zvati Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje po pjesmi Duška Trifunović. Bregović nije stigao napraviti muziku, pa je smislio naslov Hoću bar jednom da budem blesav. To nije odgovaralo Jugotonu pa je nađena kompromisna varijanta naslova Eto! Baš hoću!

I ovaj album je sniman u Air studiju u Londonu u organizaciji Veljka Despota, producent je opet bio Neil Harrison, a bas gitaru još je jednom svirao Bebek. Album je objavljen 20. prosinca 1976. godine. Urednik izdanja ponovo je bio Veljko Despot. Na ploči se našla ambiciozna balada Sanjao sam noćas da te nemam, kao i Loše vino Arsena Dedića, jednostavna Ništa mudro, koja je mnoge podsjetila na It's Only Rock N Roll Rolling Stonessa, te folklorom inspirirane Slatko li je ljubit tajno i Dede, bona, sjeti se, de, tako ti svega.

Jugoslavenska turneja nije tekla glatko. Koncerte su pratili mnogi tehnički problemi, odaziv publike bio je manji, a svađe unutar benda vrlo žestoke. Nakon prekida turneje po jadranskoj obali izgledalo je kako su pred raspadom. Otkazani su koncerti u Zagrebu i Ljubljani na kojima su trebali snimati živi album. Kritike koncerata su bile suzdržane i grupi je prvi put poslije četiri godine krenulo slabije. Trebalo je smisliti nešto veliko.

Po ideji novinara Petra Popovića odlučeno je da 28. kolovoza 1977. godine, kao oproštaj pred Bregovićev odlazak u JNA, održe besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme. Posjeta je nadmašila sve planove organizatora. Procjene su se kretale od 70 000 do 100 000, no to je u svakom slučaju bio najveći skup poklonika u dotadašnjoj povijesti domaćoj rock muzike.

Poslije nekoliko predgrupa na pozornicu je izašlo Bijelo dugme, odsviralo uspješan koncert i izašlo iz krize. Kasnije se pokazalo da snimka nastupa tehnički niije dobra, pa su 25. listopada iste godine u sali Đuro Đaković u Sarajevu odradili još jedan nastup. Ti su snimci uvršteni su na album Koncert kod Hajdučke česme. Naslov je djelomično opravdan jer su za ploču koristili reakciju publike kod Hajdučke česme.

Po završetku miksanja koncertne ploče, Bregović je otišao u vojsku u Niš. Bila je to pauza za grupu, ali ne i za njene članove. Željko Bebek je objavio solo album Skoro da smo isti i naišao na loše kritike i slab prijem publike.

Laza i Ipe su snimili album Stižemo i uz dosta teških riječi, oprostili se od Bijelog dugmeta. Pokazalo se međutim da ne stižu nigdje - Ipe Ivandić je uhićen zbog posjedovanja 3 kg hašiša i osuđen na tri godine zatvora.

U jesen 1978. godine Bijelo dugme pojačano novim članom, bubnjarom Điđijem Jankelićem i povratnikom Vladom Pravdićem okupilja se u Niškoj Banji gde započinju pripreme za novu ploču. U Studio V Radio Beograda ušli su početkom siječnja sljedeće godine.

Objavljivanje albuma Bitanga i princeza pratio je niz cenzorskih intervencija Jugotona. Omot Dragana S. Stefanovića na kojem ženska noga udara muško međunožje ocijenjen je vulgarnim i glatko odbijen. Iz pjesme Ala je glupo zaboravit' njen broj izbačena je psovka Koji mi je moj, dok je iz ključne balade Sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš, stih A Hrist je bio kopile i jad promijenjen je u A on je bio kopile i jad.

Unakažena bezličnim omotom Jugotonovog kućnog dizajnera, ploča se pojavila sredinom ožujka 1979. godine i doživjela jednoglasne ovacije publike i kritike. Urbana i potpuno lišena folk utjecaja, donijela je pored navedenih i pjesme Na zadnjem sjedištu mog auta, Bitanga i princeza, i emotivne balade Kad zaboraviš juli i Ipak poželim neko pismo u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i hor. Bitanga i princeza srušila je sva tiražne rekorde i bila uvod u spektakularnu turneju sa simfonijskim orkestarom i horom.

Tokom 1980. godine novi je val temeljito uzdrmao jugoslavensku rock scenu. Bregovićev je odgovor na omladinsku revoluciju iz garaže bila ploča Doživjeti stotu. Ne samo da u pjesmama Ha ha ha i Tramvaj kreće Bregović prvi put postaje politički angažiran, nego do neprepoznatljivosti mijenja aranžmane starih pjesmama i nastoji da zvuče modernije. Bebek brije svoje čuvene brkove, a čitav bend krati kosu na "propisanu" punk dužinu.

Turneja započinje u Sarajevu, a završava u zagrebačkom klubu Kulušić gdje snimaju drugi koncertni album. LP je pod nazivom 5. april '81 štampan u ograničenom tiražu od 20 000 primjeraka.

Početkom 1983. godine Bregović je uz Dugme i pjesnika Duška Trifunovića snimio ploču za djecu A milicija trenira strogoću Prvobitno je bilo zamišljeno da na njoj pjeva Sead Memić - Vajta, ali kako je on bio zauzet, tu ulogu je obavio dječak Ratimir Boršić - Rača.

U veljači 1983. godine grupa je objavila album Uspavanka za Radmilu M. kojim je Bregović planirao oprosti od publike i da posle turneje rasformira grupu. Kao gost, na snimanju je učestvovao Vlatko Stefanovski.

Politički angažman ne izostaje ni ovog puta. Opća situacija na Kosovu vrlo je loša, a Dugme snima Kosovsku, pjesmu koju Bebek pjeva na albanskom. Uspavanka za Radmilu M. uključuje nekoliko klasičnih Bregovićevih poskočica, te seriju predivnih baladu - Ako možeš zaboravi, Ne plači, U vrijeme otkazanih letova i izvrstan instrumental u naslovnoj pjesmi.

Planirano je bilo da koncert na beogradskom Sajmištu bude posljednji, ali je izuzetan odziv publike naveo Bregovića da odustane od prekida rada. Bebek je međutim, snimio drugi solo album i definitivno napustio grupu.

Novi pjevač postao je mladi Sarajlija Mladen Vojičić – Tifa. Dugme je s Tifom provelo ljeto u Rovinju gdje su uvježbavali novi materijal, a album se pojavio u prosincu 1984. godine. Nazvan je jednostavno Bijelo dugme, a na omotu je objavljena reprodukcija Kosovke devojke Uroša Predića.

Ploča opet predstavlja folku sklonog Bregovića, a gosti su Orkestar narodnih instrumenata RTV Skoplje, Ladarice, ali i Bora Đorđević koji s Bregovićem i Tifom pjeva u Pediculis pubis i koautor je teksta).

Laza Ristovski ponovo postaje punopravni član grupe. Bregović postaje ovisan o malim političkim provokacijama, pa snima obradu himne Hej Slaveni. Preradio je i svoju staru pjesmu Šta ću, nano, dragi mi je ljut koju je svojevremeno snimila Bisera Veletanlić. Uz novi tekst i aranžman, pod nazivom Lipe cvatu postala je najveći hit s nove ploče. Izvrstan prijeme kod publike imale su i Padaju zvijezde (koja neobično sliči pjesmi Jump grupe Van Halen), Lažeš, Da te bogdo ne volim i Jer kad ostariš. Publika tokom turneje slabo prihvaća novog pjevača, pa Tifa napušta Dugme i odlazi na odsluženje vojnog roka.

Novi pjevač postaje Alen Islamović koji je u međuvremenu napustio Divlje jagode, razočaran njihovim neuspjesima u Engleskoj. Nova ploča trebala je biti najprovokativnija u diskografiji grupe, ali ne samo zbog naslova Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo. U intervjuu Petru Popoviću 1994. godine Bregović govori o tome kako je zamislio ovu ploču.

Cijela ploča Pljuni i zapjevaj, Jugoslavijo imala je taj neki mali koncept koji je trebalo da bude zaokružen, međutim, nije se mogao ostvariti. Bilo je zamišljeno da se pojave svi državni neprijatelji na jednom mjestu.

Pisao sam Ružica si bila za Vicu Vukova, mislio sam da stavim na omot Miću Popovića, htio sam da pjeva Tempo. Ali, čim smo krenuli u kontakt sa Vicom Vukovom, Udba je odmah počela da prati menadžera Raku; nakon sastanka sa Vicom u Zagrebu njega su uhapsili na aerodromu u Sarajevu.

Ja sam išao na sastanak sa Mićom Popovićem, a onda me molio direktor Diskotona, pošto je on znao da me prate, da se ne upuštam u to.. Niko nije htio da štampa ploću na kojoj pjeva Vice Vukov a na omotu ima Miću Popovića.

Na kraju se na omotu našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. Ploču otvara snimka na kome partizan i narodni heroj Svetozar Vukmanović - Tempo u pratnji Gorana Bregovića i štićenika doma za napuštenu djecu Ljubica Ivezić iz Sarajeva, pjeva staru revolucionarnu temu Padaj silo i nepravdo.

Osim politički obojenih, tu se našao i instant hit Hajdemo u planine kao i balade Noćas je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne, Te noći kad umrem, kad odem, kad me ne bude, Ružica si bila, sada više nisi. Iako su ove pjesme postigle veliki uspjeh kod široke publike, stariji fanovi benda nisu bili nimalo zadovoljni glasovnim mogućnostima Alana Islamovića, te su zazivali povratak nikad prežaljenog Željka Bebeka.

Dvostruki živi album Mramor, kamen i željezo, snimljen na turneji, pojavio se krajem 1987. godine. Naslovna pjesma obrada je starog hita zagrebačke grupe Roboti, a na ploči se našlo šesnaest pjesama koje daju uvid u biografiju grupe: od prvih singlova, do posljednjeg studijskog albuma. Poslije turneje grupu tiho napušta Vlado Pravdić i posvećuje se poslu s kompjuterima.

Krajem 1988. godine izašao je album Ćiribiribela s Đurđevdanom kao mega-hitom. Iskoristivši stih Đorđa Balaševića A ja nisam s onom koju volim i staru cigansku temu, Bregović je uz pratnju orkestra Fejata Sejdića, napravio pjesmu za sva vremena.

Provokacija nisu izostale ni ovog puta – bile su smještena u spajanju himne Lijepa naša i pjesme Tamo daleko. Publika u Hrvatskoj i Srbiji loše je primila ovaj miks i žestoko zviždala tokom njegovog izvođenja na koncertima. Ostatak albuma čine pjesme koje bi teško ušle na kompilaciju najboljih trideset - Evo zakleću se, Napile se ulice, Ako ima boga, Šta ima novo.

Početkom 1989. godine Bijelo dugme polazi na dvomjesečnu turneju, ali poslije koncerta u Derventi Alen Islamović mučen bolovima u bubrezima napušta grupu i odlazi kući u Bihać. Turneja se naglo prekida, otkazuju se koncerti u Kini i Sovjetskom Savezu, a Bregović odlazi u Pariz. Nitko tada nije pomislio da će do slijedećeg koncerta najpopularnije grupe ex Jugoslavije proći čak šesnaest godina.

Željko Bebek po izbijanju rata seli u Zagreb i nastavlja karijeru, Zoran Redžić odlazi u Finsku, a Mladen Vojičić - Tifa tek 1995. napušta Sarajevo i odlazi u Njemačku. Ipe Ivandić je po izbijanju rata seli u Beograd gdje je tragično nastradao 1994. godine.

Bregović nastavlja iznimno uspješnu karijeru skladatelja filmske muzike koju je započeo radovima na filmovima Kuduz i Dom za vešanje. Tokom devedesetih postaje jedan od najpoznatijih europskih ento skaldatelja, potpisuje ugovor s velikom izdavačkom kućom Universal, te sa svojim Orkestrom za svadbe i sprovode nastupa u elitnim koncertnim dvoranama. U bazilici Saint Denis održava se festival nazvan Od Bacha do Bregovića gdje se premijerno izvodi njegov oratorij Moje je srce postalo tolerantno.

Devedesetih godina prošlog stoljeća međutim, Bregovićevo srce nije bilo nimalo tolerantno prema ideji o ponovnom okupljanju Bijelog dugmeta. U mnogim je intervjuima decidirano odbijao svaku mogućnost da ikad više izađe na pozornicu kao rock gitarist. Dolazak novog milenija i gotovo svjetski uspjeh, samo ga je učvrstio u takvom stavu.

Nije stoga bilo puno onih koji su odmah bili spremni povjerovati u vijest objavljenu krajem veljače 2005. godine gdje se tvrdilo da se Bijelo dugme opet okuplja. Ipak, točnost ove vijesti brzo je potvrđena, te je pod sponzorstvom moćne Coca-Cole Bijelo dugme tokom lipnja odsviralo spektakularne oproštajne koncerte u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu pred više od dvjesto tisuća gledatelja

FOTKE:

ALEN





BEBEK:





TIFA:




GORAN BREGOVIĆ:




ALEN,TIFA I BEBEK:



Post je objavljen 20.12.2007. u 18:00 sati.