Priredio: THEO LJUBIĆ
U zagrebačkom Umjetničkom paviljonu se u utorak 18. prosinca s početkom u 19.00 sati održala izložba "100 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti" iz Beograda, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića.
Prije nego se vratim na samu izložbu, trebam ipak spomenuti kako se po kulturnim programima grad Zagreb svrstao uz bok bilo kojoj europskoj metropoli, a ova 2007. godina će ostati zapamćena kao izuzetno plodna i snažna godina, jasno, kada je riječ o kulturi. Za ovu godinu, koja je pri samom kraju, slobodno se može reći da je upisana "zlatnim slovima", rekao je na tiskovnoj konferenciji član Gradskog poglavarstva za područje obrazovanja, kulture i sporta Duško Ljuština.
Ljuština je među uspjehe izdvojio otvorenje prvog kazališta nakon punih četrdeset godina, Histrionskog doma, prvo kazalište u povijesti Novog Zagreba, izgradnju muzeja suvremene umjetnosti, te otvorenje ljetne pozornice na jezeru Bundek. Pohvalivši pomake na području obrazovanja, Ljuština je također rekao kako je Grad Zagreb ove 2007. godine otvorio tri nove škole i tri vrtića s ukupno čak šesnaest sportskih igrališta, pokrenuo besplatne pripreme za prijemne fakultete i besplatne programe za učenje stranih jezika, a popravljeno je i dorađeno četrdesetak škola, te postavljen temeljni kamen za Arenu Zagreb i otvorene su tri sportske dvorane izvan škola.
Medju projektima za iduću 2008. godinu su, između ostalog i dovršetak Muzeja suvremene umjetnosti te ljetnih pozornica na Bundeku i Tuškancu, otvorenje pet novih vrtića i pet škola, te natkrivanje bazena mladosti.
Inače u prvih osam mjeseci ove godine došlo je do porasta posjećenosti kazališta za 6%, odnosno, prodano je oko pola milijna ulaznica za kazalište. Provedena integracija knjižnica počela je pokazivati dobre rezultate jer gradske knjižnice bilježe porast članstva, rekla je zamjenica pročelnika ureda Željka Udovičić.
I za kraj, vratimo se prije spomenutoj izložbi "100 vhunskih djela hrvatskih umjetnika 1850-1950 iz zbirki Narodnog muzeja u Beogradu" koja je po prvi put postavljena pred hrvatskom publikom. Ovdje trebam primijetiti kako je odziv na spomenutu izložbu bio relativno malen, možda i upravo zbog toga što nadležna tijela ove naše države nemaju točan podatak o tome koliko je djela hrvatskih autora u srbijanskim muzejima, privatnim zbirkama i službenim prostorijama nekadašnje, danas upokojene federativne Skupštine, komunističke partije ili pak u nižim političkim ustanovama, pa je domaća publika možda odlučila i na taj način protestirati, dakle svojim nedolaskom bojkotirati ovu izložbu.
Najvrijednije hrvatske umjetnine tako su zbog svojevremeno nametnutog nam Domovinskog rata početkom devedesetih od te iste Srbije, te raspada nekadašnje socijalističke "titoslavije" zadržane u, slobodno se može reći - nemilosti izlaganja, te u svojevrsnoj izolaciji razmještena po muzejskim depoima, a da javnost, poglavito naša hrvatska uopće o tome malo zna ili nema blagog pojma.
Ignjat Job, Ivan Meštrović i Milivoj Uzelac na spomenutoj izložbi su bili zastupljeni s najviše djela. Nego, "glavna zvijezda", po mnogima odavna posrnula, predsjednik Stjepan Mesić, iako glavni pokrovitelj, nije nazočio ovoj izložbi, jer je boravio u Parizu i obišao, izmedju ostalog i Nicholasa Sarkozyja, popularnog Sarko-a, predsjednika Francuske, inače političara desnog centra. Možda je i to jedan od valjanih razloga što se mnogi nisu pojavili, a prednjačili su, dakako "pikzibneri" među posjetiteljima i oni koji se samo dođu šminkati, a o umjetnosti blagog pojma nemaju. Nije, primjećujem, bilo ni 20 poštenih umjetnika koji nešto znače, nažalost, a od političara je jedino bio "odbjegli" HSP-ovac Rožić, inače u Poglavarstvu grada Zagreba zadužen za kulturu. Od diplomacije akreditirane u Zagrebu nije nazočio gotovo nitko, osim Veleposlanika Republike Srbije u Zagrebu, tako da i to štošta govori.
"Vladar svih boja", Branko Šerić - Panta, slikar i novinar, vidjen je u društvu vlasnice galerije slika "Rudijer" u Lovačkome rogu, Nade Balen plemenite Kupinich, inače hrvatske kraljice češnjaka.
Na izložbi je bila i Mr Jasminka Petra Petter, predsjednica Volksbund der Deutschen Kroatiens, Kroatisch-Deutsche Verein, inače akademska slikarica.
Iako se ovom izložbom dokazalo ipak da je Zagreb i ovaj put, za razliku od Beograda, visokopozicionirana kulturna sredina i spona s EU i Svijetom, ne mogu se oteti dojmu da je sama izložba, osim prekrasnih djela, - dosta traljavo organizirana. Duško Ljuština se obratio nazočnima koji ga nisu baš nešto preoduševljeno slušali, a primijećeno je još nešto: piće dobrodošlice - šampanjac, toliko karakterističan za ovo slavljeničko predblagdansko doba godine, nije uopće posluženo. Doduše, treba biti pošten i reći da je skroman domjenak organiziran u caffeu s druge strane Umjetničkog paviljona, no, većina posjetitelja izložbe za to uopće nije znala, pa su nakon izložbe jednostavno otišli.
No, bez obzira na sve, izložbu "100 vrhunskih djela hrvatskih umjetnika 1850-1950 iz zbirki Narodnog muzeja u Beogradu" trebalo je svakako vidjeti, ako ni zbog čega, a ono zbog činjenice da se i mnogima omražena Srbija diči dakako, hrvatskim djelima kojima je (zbog neviđenja) predsjednik Mesić kao glavni pokrovitelj izložbe ipak ostao uskraćen, iao je njegov dolazak bio najavljen.
Post je objavljen 20.12.2007. u 01:07 sati.