Zadnji mjesec, dva, nemam nikakve inspiracije za bilo što. Sve je na totalnoj ništici. Sve mi je donekle smiješno, naopako, sve na nekom krivom putu s kojeg nisam ni krenula. I usred svega toga otiđem doktoru. Rekoh sama sebi da si to dugujem nakon što već više mjeseci tu i tamo trpim bolove koji traju od 10 minuta do 4 sata. Već sam znala što mi je, ali da bi doktori u ovoj državi ipak nešto radili, odlučih ih i sama posjetiti. Nisam saznala ništa novog osim onog na što sam i sumnjala, imam žučne kamence i vjerojatno moram na operaciju. Nije me to zabrinulo, uhvatio me smijeh, jesam li ja normalna???
Oni koji me malo bolje poznaju, znaju da ne idem doktorima, da se užasavam bolnica, rijetko idem i u posjete, i vjerojatno bi svi očekivali neki moj šok, a ono ništa. Zapravo, užasavam se samo jedne stvari, ali na kraju krajeva ona nije ni bitna, pogotovo ne kad me uhvate bolovi. E pa, baš zbog tih bolova mi nije mrska pomisao da moram na operaciju. Istina, bolovi su me budili noću, trajali po nekoliko sati, bilo je povraćanja, borbe sa životom, no niti u jednom trenutku nisam željela ići doktoru. Trpjela sam i trpjela i sad kad sam napokon vidjela da nema smisla trpjeti nešto što se može jednostavno ukloniti, uputila sam se sama doktoru. Mogla sam otići dok su me hvatali bolovi, ali nisam, otišla sam sad dok me ne boli, čisto da se priviknem malo na bolnicu. Bio bi mi šok da me odvezla hitna i odmah tamo na neke pretrage, ne mene, samo tako ne... Doktor me upitao jesam li već bila na ultrazvuku, a rekoh mu da jesam na rendgenu srca i pluća, samo zaboravih mu reći da je to bilo prije 9 godina. Toliko o mojim posjetima doktorima, što dalje od bolnice to svi sretniji pa i ja…
I još jedna stvar zbog koje se još smijem, pa jednostavno nisam još ugovorila termin za operaciju (ako je bude). Lako se zafrkavati sad kad sam "zdrava", sad kad ne smijem jesti čips jer od njega najviše zaboli, ili od neoguljene jabuke. No, onog trenutka kad nastupe bolovi otišla bih i na tu hebenu operaciju, mislim da sam sazrjela za to…
E sad, otkud su se stvorili kamenci??? Kako sam sama sebi doktor, samo doktor koji ne operira već nadasve uspješno očita dijagnozu, sumnjam da su mi se javili nakon što sam preživjela UN dijetu. Poznato je da se kamenci javljaju prilikom gubljenja i vračanja kilograma što je ovog ljeta bio slučaj i sa mnom. Rijetko padam pod neke globalne utjecaje, ali eto, rekoše mi da sam pokleknula UN-u i jesam. Bila sam na dijeti, skinula 10-ak kila i danas sam se vratila na staro, za uspomenu na UN, dobila sam kamence. Naravno, nisam sigurna da je od toga, možda ih je UN samo probudila, možda ih imam već neko vrijeme, a da nisam ni znala. No, onaj dan kad sam počela "normalno" jesti javili su se i prvi bolovi. A uz sve to, rodica koja je dijelila sa mnom UN recepte također ima kamence. Danas smo se čule, njoj je puno gore nego meni, jedva čeka operaciju jer više ništa živo ne smije jesti. Znam još jednu frendičinu kolegicu koja također treba na operaciju, ista stvar, kamenci nakon što je uspješno provela UN dijetu. I sad, dal se UN isplatio?, nikako. Dal mi je žao što sam bila na toj dijeti?, nikako.
Da se razumijemo, ja sam od onih koji bi uvjek išli na dijetu, ali nikad ne odu, dakle sve je samo na riječima. Nisam padala na te fore jer nisam mogla niti jednu dijetu provesti, nisam se nikad ni trudila. Ali kako je UN bio učinkovit mnogima, tako sam i ja podlegla i uspjela preživjeti UN, iskusiti što znači biti na dijeti. Meni je drago što sam to probala jer nikad nisam bila na takvom režimu, nikad se nisam odrekla ničega od hrane do tih dana. Bila sam karakter neko vrijeme, čak sam brojila kalorije, pa malo mi je falilo da postanem obični snob, (ne)srećom vratila se ja svojoj kilaži, vratila se sebi i izgubila opet taj karakter, kako u prehrani tako i u ozbiljnosti u kojekakvim stvarima…
Kažu da nema dijete koja valja. Neću se baviti time, ja samo pišem kako je meni bilo. Bilo je i prije mnogo kritika na UN dijetu, no ljudi se nisu osvrtali na to, niti se sada osvrću. Neka svatko radi što hoće i ja sam radila. Dal me je tko tada mogao odgovoriti od UN-a?, nije jer sam ja tako odlučila i držala sam se toga. Naravno sad neki govore:-E rekla sam ti. To je u ljudskoj prirodi, netko će sad reći nije ti to od UN-a. Pa neka kaže, možda na proljeće krenem opet u skidanje kila, ali prvo prije toga moram maknuti kamence, pa ako se opet nakon UN-a vrate onda ću i ja reći vama…
Opa, sve mi se čini da mi više neke stvari i nisu tako komične. Možda ću se sutra probuditi i napokon unijeti neke promjene. No, neće se ovo pretvoriti u žalopojku . Jerbo tko zna koliko bih mogla još odužiti s čekanjem nečega na što se mogu samo sama prisiliti…
Za one koji ostaju vjerni UN-u reći ću vam da moj tata misli da sam pila neočišćenu vodu pa otuda i kamenci. A čak ni ne živim u Vrbanima, niti me Bandić časti zagrebačkom vodom…
Post je objavljen 20.12.2007. u 00:15 sati.