...zašto mislim da ga ne volim....možda zato što ga ne želim voljeti...ne znam...no moram saznati...jer ovako dalje ne mogu...umirem...nadala sam se da ako prestanem misliti na njega i da ako ga više ne budem gledala da ću ga zaboraviti...uspjevalo mi je neko vrijeme, no nisam mogla da ga ne pogledam i da ne pomislim na njega...teško je kada ti srce pripada drugoj osobi...bez srca ne mogu živjeti...bez njega ne mogu živjeti...zapravo smo se i voljeli...ponaavljam:voljeli...sve je nestalo u oblačku dima...to nije tužno...to je pretužno...
''tiho nikad tiše zasvirala je naša pjesma, kao tišina rekla je kraj
glasno nikad glasnije čula srce, srce koje plače,plače kao da umire'''
''ja još vidim te u svakom licu preljepom i svaka ulica na tvoju posjeća,
i svaka ljubav mi na tebe miriše
i ako ne znam sad dal čuješ me pitam:
te što je svrha ljubavi kad tako boli zašto srce slomi se kad stvarno voli,
izgubila sam sav svoj svijet al i dalje pitam se što je svrha ljubavi kad nemam te''
''od tvojih nadanja sam umorna u tvojem krilu zaspala,
ne dam da odeš k'o dlanom o odlan,
pripadam tebi ti si moj san,
odavdje do neba meni si sve,
ne dam da odeš jer trebam te..''
Post je objavljen 19.12.2007. u 22:23 sati.