''Nježnost me uspinje putem kojim su se stvarale zvijezde...''
Tiho mi daj ruku i tiho me povedi putem kojim još nitko nije kročio. Daj da u dubini svog srca spoznam da jedino ljubav gradi mostove, da se jedino kroz ljubav osoba izriče u punom smislu.
Kuda da krenem bez tebe? Svaki moj korak bio bi trenutni pad, svako nastojanje odvelo bi me u razočaranje. Samo s tobom mogu sigurno koračati.
I možda je moje prokletstvo što sanjarim, ali shvaćam da je to iznad svega moj blagoslov. Jer crno bijeli svijet nema maštovitost. A upravo nas sposobnost da se možemo izreći kao jedinstvena bića uzdiže na višu razinu.
Jer svijet ide putem koji nije tvoj put, i ljudi koračaju svojim putevima... Ne vide. Koračaju poput slijepaca zaslijepljenih vlastitom važnosti...
A svi smo isti pred tobom. Jedino su naši izričaji drugačiji, ali izričaji srca. To nas čini ljudima, to nas čini zahvalnim putnicima. Putevima kojim su se stvarale zvijezde...
Post je objavljen 19.12.2007. u 19:17 sati.