Povedi me putem kojim još nitko nije prolazio... Tiho mi daj ruku i budi kraj mene. Negdje su se davno stvarale zvijezde. Negdje smo se davno stvarali i mi. Poslani da iskusimo pobjede i padove, radosti i žalosti, nastojanja i odustajanja.
Svatko od nas nosi sa sobom sebe, izričaj svojeg srca koje odjekuje u ovom svijetu, na tih način dotičući ljude oko nas.
Ponekad se zamislim nad sobom... Ponekad tražim već nađeni smisao, idem tamo gdje sam već bio...
Gledao sam je u davnim vremenima, kako dotiče moju subinu, gledao sam kako odlazi, i znao sam da ću je tražiti i kad bude izgubljena. Dođe, prene me iz sna i povede sa sobom. Prepuštam se traženju, prepuštam se trenutku u kojem smo zajedno.
Bilo je davno, a opet kao da vrijeme ne poznaje trenutak kad srce zavoli... Jer srce nadilazi vrijeme. A tamo, u srcu koje čeka nalazi se ona.
Post je objavljen 16.01.2008. u 20:00 sati.