Marketing
Pjesmice
Moj je život igra bez granica, umorna prića, trganje stranica na kojim ništa ne piše...
Moj je život vječito padanje, kad zbrojim poraze ništa ne ostane, samo još vučam navike i sve na tome ostane...
¤¤¤¤
Ruža zamišljena u snovima, lijepa k'o nebo posuto zvijezdama i stih tebi napisan. Odanost tebi upućena, danom namijenjena, i tuga koju nosimo u srcima, i sreća koja nam nije namijenjena. Bajna pjesma imenom tvojim naslovljena, i ljubav beskrajno nježna i nestvarna, i suza koju čutim na tvojim usnama. Evo, govorim u zaboravu svojih lutanja, želim da se ostvare moja nadanja i žudim da prekine se tama moga čekanja. Reci da sanjaš o lijepim stvarima, donesi utjehu mojim tužnimdanima i rastjeraj maglu što je pred nama.
Tebe nema...
Daleko od očiju, daleko od srca...
Tako kažu jer ne znaju da si svijetlo moga sunca; lažu jer moje srce samo za tebe kuca!
Ne dopusti
Ne dopusti vremenu da izbriše moj lik iz tvojih očiju, da pogled tvoj odluta tamo gdje nisam ja. Ne dopusti vjetru da skine ime moje s usana tvojih, da te povuče za sobom nekim stazama drugim. I nemoj dopustiti da ti suze moje ostanu u sječanju poput neke zagonetke. Samo dopusti da te u mašti prati moj osmijeh kroz tužne minute i daje ti snagu kroz cijeli život. Ne dopusti da padnem u zaborav jer te nikad neću prestati voljeti...
Nestajem...
Nestajem, odnosi me vjetar, odnosi me studen u tvojim očima; samo jedan osmijeh vratio bi mi sunce, samo jedna riječ vratila bi vrijeme.
Nestajem, otapam se poput snijega u proljeće, sunce postaje patnja a svaka otopljena pahulja odnosi uspomene, sretne dane, poljupce, sjene.
Nestajem, ostaje ispisano moje ime u kamen uklesano, u vremenu zapisano; dok ljubav prema tebi još živi u vjetru, u cvijeću, u kamenu i zemlji koju gaze tvoji koraci...
Plač u noći
Maska na licu me skriva; ja više nisam živa! Suze su isprale boje i razvodnile snove moje. Noćas me grli tišina, a sve što trebam je tvoja blizina; ali noćas ne mogu plakati tiše. Noćas ću plakati, čut će me svi, možda me jednom čuješ i ti. Već dugo ove riječi spremam, želim ti reči, al' hrabrosti nemam. Čak i na kraju teško je s tobom, u oči te pogledati i reči ti zbogom; a još je teže opet se skriti kad znam da je moglo i drugačije biti!
¤¤¤
If one day you feel like crying...
Call me.
I don't promise you that...
I will make you laugh
But I can cry with you!
If one day you want to run away-
Don't be afraid to call me.
I don't promise to ask you to stopt,
But I can run with you!
If one day you don't wan't to listen to
Anybody;
Call me and...
I promise to be very quiet!
But...
If one day you call and there is no answer...
Come fast to see me...
Perhapst I need you...!
Rijeka života...
Bila sam rijeka života što tekla je za druge, a sad sam samo tihi potok pred kojim su putevi tuge. Pitam se ima li na ovom svijetu još itko tko voljeti zna, tko poklanja srce, a za uzvrat ne traži dva!? Ja željela sam samo radost što izvire iz mlade duše, a ne prijatelje koji me svojom ljubavlju guše. Al' proči će put novog dana, i pronači ću i ja svoj put do sreće; jer ukrali su mi snove... al' nadu nikad neće!!
SYSTEM
I just want to cry... and I want to die!!!!!
§§22.12.07.§§
Tuga me noćas obavila i još jedan trag na srce stavila. Soba je moja noćas hladna i pusta, kao da se po njoj spušta magla gusta. Sjedim sama, svud oko mene muk i tama; razmišljam, il' plačem možda?! No šta me sve to košta?! Nema te da obrišeš suze moje, i bojim se da nam krivi ljudi sudbine kroje...I noćas me grli tama, jer nestalo je sve što je bilo među nama!
Elvira_Luda ženo
Avril_Nobady's fool
Putnik!
Ja sam brod što ga guta tama, ja sam ptica nesretna i sama. Brod sam, a ne znam ploviti. Ptica sam, a ne znam letjeti. Otpala mi moja mala krila one noći kad sam tvoja bila.
More se čuje i pjene se vali, sjeti se kad obečanje smo dali. Nebom vedrim jedan oblak plovi, moje biće samo svojim zovi. Jer ja sam vlak što stati neće na tvojoj pruzi, a ti slijepi putnik- jedini u mojoj tuzi!
Post je objavljen 19.12.2007. u 16:16 sati.