Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

svoje ne damo, a hoćemo i tuđe!

Gospodin Peća Š. nikada išta u životu nije dobio, a sve što je priskrbio morao je mukotrpno i pošteno zaraditi, te mu na tome što je stekao uhodanu i sigurnu firmu sa sto i dvadeset zaposlenih nitko ne može išta zamjeriti. Nazvao sam mobitelom njegov ured i tek što mi je sekretarica rekla da je poslovno negdje u gradu, te da ne zna kada će se vratiti, spazio sam ga kako stoji na pločniku na suprotnoj strani ulice.

Prešao sam cestu do njega i pozdravio ga, te zapitao kojom srećom sam na njega naletio.

- Čekam da mi istekne parkiranje - mrko je odgovorio.

Vidjevši kako sam ga začuđeno pogledao, potrudio se objasniti:

- Dvanaest kuna sat parkiranja u prvoj zoni - to je pljačka! Ako istekne samo pet minuta nakon toga, odmah zalijepe papirić za kaznu dvadeset puta veću - to je još veća pljačka! A ako platiš sat vremena parkiranja, pa odeš nakon dvadeset minuta - nikome ništa! Njima novci u džep i izjeo vuk magarca! Na taj način mogu isti prostor za sat vremena prodati i tri put! E, neće na moj račun! Čekat ću ovdje - pokazao je rukom na parkirani Audi pored kojeg smo stajali - …do posljednje minute koju sam platio! Tuđe mi ne treba, ne želim ništa tuđe, ali svoje ne dam! Ma da nisam pola sata tražio mjesto za parkiranje, još bih im i oprostio…

- I kakav je to način?! - žestio se. - Prepustiti naplatu naknade za parkiranje na javnim površinama privatnom poduzeću?! To je feudalna privilegija! Upadneš u banku s pištoljima, to je pljačka, a ukradeš stotinama tisuća ljudi svakodnevno po nekoliko kuna, to je privatno poduzetništvo!

- To je svijet u kojemu nam valja živjeti, gospodine Peća - pokušah ga primiriti. - Nema drugoga i nema nam druge. - No ipak nisam imao srca iskoristiti priliku da ga podsjetim da je za sve to i sam demokratski glasao.





Post je objavljen 19.12.2007. u 17:46 sati.