Bezuba potrcala je koliko je noge nose preko dubokih lokvi koje su ulazile u carape i kvasile prste kao hladne samurajske katane, a njene smedje lasi nestajale su poput maslacka na olujnoj buri. Kisa je padala kao u Slijinim pjesmama...prolaznici su licili na pijune iz "Covjece ne ljuti se".
Hana je skrenula put zelene, a Slobodan presretao preko plave, uspio joj je strgati rukav kaputa i pritom uvrnuti ruku ostavljavsi tragove prstiju. Dobila je sesticu i odmakla u crveno, jedinicom lupila glavom o zid. Zecije je doskakutao duplom sesticom ispred nje, puceci fagot usnu. Padajuci u nesvjest, zapljusnuo ju je val koji je prvo utapao, potom nosio kao brza rijeka, a onda dozvolio da lagano pluta, bez spasonosnog bureta, da pluta bez icega. Dopluta tako u polusvjesnosti i ugleda sve biljke, sve zube, alat u alatnici, zimnicu u spajzu, djecu u trbuhu, muziku u glavi, miris na kozi, bubu u uhu. Slobodan je fagotski poljubi u poluotvorena supljikava usta. Osjetila je njegove oci prolivene po svom licu.
Profesionalnim zvizdukom, pridrzavajuci je jednom rukom zaustavi limun zutu limuzinu i smjesti ih unutra. Izblajhani vozac vidjevsi ranjenicu brzo ponudi Slobodanu mirisne soli i zasecerenu vodicu. Polja ruzmarina vrate Hanu k svijesti, ali od zasicerene vodice povrati malo poput bebe. Vozac je brzo reagirao izvadivsi papirnate maramice, a Slobodan je otvorio prozor i rekao: "Ruzmarinska 8, ali stanite kod "Stare pravde", moram nesto pokupiti!" Otvorila je lijevo oko, srce joj je zazarilo, bila je spremna uspraviti se. Sabirala se brojeci imele u krosnjama. Kod trideset trece vec joj se vratila boja u obraze, a trdeset cetiri izmamio je i osmjeh na lice. On je brojao stupice uz cestu posebnom zvucnom logikom, stigao je do devet kada ga je ona ovlas dodirnula malim prstom. Vozac je pogledavao u njih retrovizorom. "Mladicu svijetle vam prepone!", mislio je u sebi. Svidi mu se vlastita pronicljivost pa se naglas nasmije.. Pogleda u retrovitor i ugleda prazno sjediste. Na trenutak Slobodan i Hana bili su u rezonanciji. On je upratio zvucni interval devet-devet-tri, a ona je u glavi sadila macuhice. Izblajhani vozac limun limuzine izokrene oci, zmirne dvaput, na brzinu se jos iznervira na roditelje sto su ga se odrekli jel voli zensku odjecu zbog cega se opasno odao drogama i analnom seksu sa nepoznatim muskarcima, u stvari sad je na Prozacu, gljivama, gramu koke i spanskoj musici i nema pojma gdje je "STARA PRAAAAVDAAA!!!!", zavikao je dok se sofer sajba, guzvala poput novinskog papira pod Haninim prstima dok nedjeljom pere prozore na svom stakleniku. Limun zuta limuzina platila je pod petrolejskom lampom pred "Starom pravdom" kao i mnoge boje prije nje. Prekid rezonancije vratio ih je neozljedjene na zadnje sjediste zguzvanog auta. Izvukli su uplakanog vozaca: "Sminka mi se razlila!" cvilio je u leprsavoj suknjici i sarenim najlonkama. "Dajte bar da obucem stikle..., smrcajuci pomahnitalim je pokretom gurao kljuc u prtljaznik. Zamjenivsi plave startas patike prekrasnim salonkama u boji lavande zadovoljno odahne i koketno upita: "Dolazi li policija...ja jednostavno obozavam muskarca u uniformi!!" Slobodan mu odgovori da ih je brkati Pedro sigurno vec pozvao, te da izvine ali oni zaista moraju ic jer vec kasne..."Joj, ma nema problema, hej dobro sam...hajte, hajte...", izvijao se kao da vrti hula hoop i omotavao sal oko vrata kojeg je iskopao iz prtljaznika. Pozdravili su ga i usli u krcmu. Pedro "Masni brk" urezivao je dvadeset i osmu recku u drveni stup u sredini sanka.
"Cao Slobodane!!!!!", zaurla bucnim crnogorskim basom, "ko je djevojka?!"
"Jao, sto je sladjana...pogledaj joj oci..a jel bolesna... vidje ti da njoj malo kose fali,aaa... hoce'l ti bit bolje...hoce, hoce vidim ja...napokon si se skrasio, sto ne rece silo necista..." urlao je i odgovarao sam za sebe masni Pedro. "Cekaj evo ti i boca vina uz krtolu i meso, rago da bi rago jedna!!", urlajuci dalje iz kuhinje, "sta ti je sa puhalicom, jel prestala oprasivat samu sebe....bauhahahaha!!", zabavljao se debeljak.
"Evo ptice pjevice izgorile, izgorile!", pjevuseci je urucivao Slobodanu povecu kosaru. "Stavio sam i bocu ljute...da se nadje!", pa namigne kicoski.
Hanina su stopala plovila u cipelama, mislila je na sve pticice koje su izgorile. U zraku je osjetila miris izgorenog mesa. Mada je na trenutak sve izgledalo kao morbidna mastarija, izbezumljena lica ljudi kod "Stare pravde" vratila su je u stvarnost u kojoj je zaista zrak mirisao na res pecenku, a ispod ulaznih vrata ulazio gusti dim. Pedro ih provede kroz straznji ulaz koji je vodio u dvoriste omedjeno trokatnicama. Slobodan je zivio preko puta na zadnjem katu. Na proljece, Pedro bi sezonu lova proslavljao pekuci prepelice za susjede dok bi Slobodan sviruckao neke sansone pokraj otvorenog prozora svoga potkrovlja. Smislio je nekakvo posebno postolje koje bi kupilo vibracije svirane teme preko njegova tijela, te ih tako nazad preko instrumenta do slusatelja na neki nacin pojacavalo. Covjek pojacalo.
Na rastanku Pedro ga snazno stisne, istjeravsi mu zrak iz pluca mlateci ga po ledjima svojim krcmarski dlanovima, a Hanu stisne za obraz i prodrma da joj je sestica lijevo vrlo brzo napustila celjust. "Nahrani je Slobodane Njegosa ti, umrijet ce kukavna!", dobaci za kraj.
Potkrovlje je mirisalo na mahovinu, planinski caj s medom, pozutjele stranice knjiga i notnih papira, zvukove starih longplejki. Slobodan je slagao krumpir i meso na tanjure sa nacrtanim cvijetnim aranzmanom. Hana je obozavala cvijece ali joj se gadilo na tanjurima za jelo. Jednostavno, hrana i cvijece se nisu mogli mijesati, tu nema nikakve estetike. Razmisljala je o tome dok je uplitala ono malo kose u donekle pristojnu frizuru. Za to je vrijeme on pasirao njeno jelo da joj bude lakse i natocio vino. Gledala ga je kako uskim prstima prebire po plocama trazeci idealni zvuk koji bi pustio u tom trenutku i pomislila kako je najbrzi put do zenskog srca zrtvenim nozem Maya kroz prsni kos, a onda Slobodan izvadi propupali fagot iz kojeg je jos uvijek klijalo sjeme raznovrsnog bilja. Jedno je oprasivalo drugo i sve je bjesnilo od flore u tom krhkom instrumentu. Botanicki promiskuitet. Hana nikad nije vidjela nesto tako neobicno lijepo i nasmije se do suza zbunjenom Slobodanu koji nije znao dali da propadne u zemlju ili da se smije sa njom. Na poslijetku uzdahne pa prozbori jedva cujno:"Ja stvarno ne znam sta je sa mojim fagotom, na probi nisam vec danima, ne mogu ni zvuka ispustiti iz njega, kako bi i mogao kad pusem u loncanicu...".
"Moj staklenik je pun korova, pljevim, mineraliziram, sve uzalud. Kao da sve moje biljke rastu u tvom fagotu, a tvoje note u mom stakleniku.", pokusavala je objasniti neobicne okolnosti.
Gramofon je zasvirao Mjesecevu sonatu i njih dvoje su se opet nasli u rezonanciji. Napolju je padala kisa kao u Slijinim pjesmama, a u potkrovlju je kljucalo kao u ekspres loncu. Takav vlazno-sparni okolis bio je idealan za klijanje tropskog bilja koje ce kasnije izluditi Slobodana i rastuziti Hanu, jer joj tropsko bilje nikada nije uspijevalo.
Spaljeno meso bio je izblajhani vozac. Udvarao se policajcima koji su ga malko namlatili, pa je zahtjevao Hitnu pomoc, kad je su stigli bolnicari toliko se uzbudio da je pozelio zapaliti cigaretu. Slinavo je gledao prema mladom stazistu koji se pripremao izmjeriti mu tlak, tako da mu je cik pao na leprsavu haljinicu koja je bila natopljena nekakvim zapaljivim sredstvima koja se sigurno nalaze u prednjem dijelu automobila i planuo poput prskalice za Novu godinu, ne docekavsi da mu se kurac jos jedanput digne na zgodne vatrogasce. Stazista se izvukao sa laksim ozljedama i izvan je zivotne opasnosti.
Post je objavljen 19.12.2007. u 14:04 sati.