Marketing
Can everyone see what I'm trying to hide? Isn't it written all over my face?
Stvari stoje ovako: bijah jučer na tradicionalnoj studentskoj božićnoj fešti u Saloonu. Bješe dobro. Više nego dobro. Odlično čak. Cijelo jučerašnje prijepodne nećkala sam se bih li otišla, tj. ostala u metropoli na fešti ili ne, već sam odlučila da neću, ali onda sam rekla samoj sebi: "Ruby, kvragu, to je tradicionalna božićna fešta. Sjeti se kolko je dobro na tim feštama. Sjeti se da je to jedna od recimo tri prilike godšnje da piješ. I da se napiješ." Ovo zadnje je prevagnulo. 
Odradila sam svoje vijesti, našla se s društvancem na kavi, otišli smo u stan, popili (samo) polovicu onoga što smo imali i nešto prije ponoći zaputili se u Saloon. Dočekala nas je predobra atmosfera, veseli Podravci kud god se okreneš. Moje se društvance smjestilo u jedan separe, a mene su nožice odvele ravno na plesni podij. Plesala sam i plesala i bilo je toliko dobro, toliko zabavno i toliko nasmijano. Nakon nekoliko sati plesa jedan frend i ja zaplesali smo kaubojadu. And then it hit me.
That's him over there.
Isto mjesto, isti ples, dvije godine ranije. On. Jedan jedini ON. Tada je zapravo počela naša priča. Zapravo, moja priča. Sjela sam da se odmorim i odvrtio mi se cijeli film. Cijela ta noć prošla mi je u flashbackovima kroz glavu. U jednom trenutku samo sam osjetila da mi je suza kapnula niz lice. A nisam ju očekivala. I nisam ju osjetila da se sprema. Samo je... kapnula. Uzela sam mobitel i otipkala jednu prijateljsku poruku. Krenula sam ju poslati i... Nisam znala na koji broj. Njegov sam broj izbrisala, što prije nije bilo od neke koristi jer sam čuvala njegove poruke, samim time i broj. Ali u novom mobitelu nije bilo poruka, samim time ni broja. Pokušavala sam ga se sjetiti, znala sam da je prije bio 098, sad je 095, ali koji broj? Razmišljala sam, razmišljala i konačno se sjetila. Otipkala sam broj i poslala sms. Samo prijateljski. Ali više nisam bila dobre volje i više nisam plesala. I bila sam skroz tiha na putu prema Trešnjevci, zatvorila sam vrata sobe i samo zaspala.
Ujutro me dočekala poruka da sam poslala sms na broj koji ne podržava primanje sms poruka. Iste sekunde shvatila sam u čemu je bio problem, ja sam poslala sms na njegov stari broj, samo s novim predbrojem. I iste sekunde sjetila sam se pravog broja. Ali sam to shvatila kao neki znak i zaključila da je i bolje da poruka nije poslana jer bi bila shvaćena kao nešto posve drugačije od onog što sam ja mislila.
I ne znam je li zbog činjenice da sam se dobrano premrzla protekla dva dana, ali ja se danas cijeli dan tresem. I ne znam je li zbog pmsa i predzadnje epizode Seksa i grada, ali meni se danas cijeli dan plače. A za tri sata moram s Djedom Mrazom (pardon, Božićnjakom) dijeliti poklone. A meni se baš danas ne da glumiti Djedičinog vilenjaka. Jedino ako i meni pokloni ono što želim.
/Vjerujem da je ipak zbog pmsa. I ne želim se tako cendravo osjećati, ali ne mogu protiv toga. Ne danas./
Post je objavljen 19.12.2007. u 13:32 sati.