" Čovjek može prolaziti pokraj ljudi i gledati ih, a oni da ga ne vide i ne osjete njegovu prisutnost. A takvih ima mnogo. I onih koji žela da ih bar netko vidi, da ih bar netko osjeti. Ja sam oduvijek bila nevidljiva i željela sam da me bar netko vidi. Ali ljudi ne osjećaju prisutnost nesretnih. Jer misle da je najvažnije da su sami sretni i ni u jednom trenutku ne pomišljaju da život mijenja svoj put.
Zato bih željela da se pretvorim u jednu točku, možda bi me netko vidio..."
P.S. evo morala sam vam ovo napisati (ma jebeš sve kazne), jer mi je "Točka" toliko predivan tekst i u sve i jednoj riječi,rečenici sebe samu prepoznajem. Baš tako kako u njoj piše se ja osjećam i nikada mi neće biti jasno zašto dopuštam da po meni drugi ljudi gaze. Možda sam pre mala, pre slaba, a možda me jednostavno ne vide...
Post je objavljen 19.12.2007. u 10:39 sati.