Konačno jedan mirniji dan. Dječaci (Shorty i Hrvoje) su se vratili iz škole ranije. Opet nisu ništa naučili. Niti se išta revolucionarno desilo. Sve po starom. Zato smo dok je još bilo malo dana, jer noć ovdje pada oko 15h, otišli na ručak. Naš veliki vođa nas je poveo. Usput smo se divili prekrasnoj arhitekturi koju su veliki voždovi ostavili za sobom. Prvo Staljin a onda Hruščov. Zgrada u kojoj mi stanujemo je jedna od onih koju je sagradi onaj prvi striko, sa brčinama. Vanjski zidovi su debeli oko 120 cm, onako da izdrži nuklearni napad. Nije da se žalimo. Sigurno bolje nego tzv. Hruščovke u kojima bi iznajmljivanje stana sigurno manje koštalo. Ali, Hruščovki, navodno, u Moskvi više nema.(Baš šteta!) Naime, kada su građene, građene su tako da im rok trajanja bude 20 godina što dovoljno govori o kvaliteti gradnje. Ali zato ih je Nikita izgradio toliko da zadovolji potražnju za stanovima u to vrijeme a to je valjda bilo najbitnije. O uređenju stubišta neki drugi put. Fasade su neuredno napravljene a po fasadi se vuku neke čudne cjevulje. Da li je to plin ili grijanje ili nešto drugo teško bi bilo dokučiti. Ali dosta neobično. Iako je kao normalno da se voda van gradova vuče iznad zemlje, što je još neobičnije.
Naš veliki vođa nas je poveo u restoran, i iako su po meni takve akcije unaprijed suđene na propast, imali smo i malo sreće i upali u podrum koji je po strukturi gostiju izgledao kao studenska menza (Grah kob. za 4.40 molim!). Hrana je bila solidna. Glavno jelo i piće za nas 5 oko 400 kn. Mislim da bi se Devi svidjelo.
Ne hrana, nego mjesto!
Inače južina. Toplije nego proteklih dana. Ono malo leda što je bilo se počelo topiti, a to nije dobro. Bolje led nego blato. Navodno u petak dolazi Ruska zima!
