Marketing
Ajme koliko novosti... 
Toliko novosti da ne znam otkuda početi... ajmo ispočetka... opet sam ostario...već sam na brojci 24. Kad parkiram auto ispred matuljske osnovne škole, stvarno se osjećam ko stari telac. Gledam i ljude koje sretnem vani- sve manje moje generacije, dolaze ''neki novi klinci'' kako bi rekao moj omiljeni Balašević...
Sjećam se da sam prije dvije godine totalno upao u bed za svoj rođendan... valjda mi je iz guzice došlo u glavu da ne mogu zaustaviti vrijeme...
Da ne palamudim o svom rođendanu i ne serem previše , evo i onih lijepih vijesti, kojih naime, ima jako puno...
Naime, sjećate se banda koji nas je pratio na cijeloj ljetnoj turneji ove godine? E, pa ti dečki i cura zamolili su me da im napišem pjesmu...to sam i napravio, s tim da sam ih nagovorio da se i prijave na festival Grobnička skala... Mislim da to nisu požalili, jer smo POBJEDILI, a ovdje možete pogledati kako je to bilo nakon proglašenja...
NASTUP:
PONOSNI AUTOR
:
Sjećam se kada mi je jedna pjesma prije tri godine na Skali bila 4. i za dlaku sam izbjegao nagradu. Bio sam totalka tužan , pa mi je moj ludi stari doma za rođendan napravio repliku nagrade i napisao ''nepravedno zapostavljenom autoru hita itd... ''... ove godine sam bio totalno flagma, i nakon što smo pobjedili, starci su me čekali ispred da mi čestitaju, a ja sam nagradu dao svom starom i rekao: ''ove godine ne moraš raditi ništa, ova je prava'' i lijepo išao pit dalje i slavit sa ekipom. U tom trenutku činilo mi se da su starci sretniji od mene. Ja nisam ni kužio, tek sutradan mi je sjelo u glavu da sam napravio veliku stvar... 
Nakon te lude subote, sljedilo je rođendasko slavlje, zahvaljujem svima koji su došli , i svima koji su me se sjetili, bilo putem sms-a, maila ili bilo čega drugog...stvarno me ljudi ugodno iznenađuju...neke ne čujem mjesecima, ali rochkas se ne zaboravlja...
Totalno me pere predbožićni ugođaj , brat i ja radimo jaslice u garaži i smrzavamo se, u pola noći oko kući sječemo drva koja nam trebaju za materijal i vjerovatno svi susjedi misle da smo popizdili. U cijeloj toj ludoriji, zaželio sam se promjene i promjenio boju kose, rekavši frizerki da želim izgledati ko Mario Battifiaca.. 
Ali nisam baš htio biti snježno bijel jer kažu da će ubrzo snijeg pa me se ne bi vidjelo, pa sam samo napola napravio zamišljeno...
Odavno je poznato da sam lud za meksičkom glazbom , a posljednjih dana sam to i dokazao i totalno popizdio. Svi u mojoj blizini su popizdili jer sam dane proveo istražujući koji bi si model harmonike morao nabaviti da mogu pržiti pravu mnexicanu i conjuito... i potraga je završena, jer ću si za žićBo pokloniti novu harmoniku i jedva čekam da dođe ( krajem drugog mjeseca 
), da je rastegnem kako spada... 
Kad smo kod harmonike, možda ste se pitali gdje su Cocktailsi? 
Cocktailsi se sve više probijaju u Sloveniju , a bili su vrijedni pa su snimili i spot za novi singl ''Šiškaj Roža'' koji izvode u duetu sa najvećim istarskim šarmerom ( 
) Sergiom Pavatom. ( ovako su to danas objavile novine ). Što jest- jest, Sergio je pun energije i izgleda vrlo mlado, a ina turneji je po Australiji. Pa si vi mislite. Daj Bože da i ja u njegovim godinama budem pun života, tako izgledam, i surfam po Australiji...
U novom spotu me možete vidjeti sa mojom prvom harmonikom u životu koju su mi kupili nona i nono kada sam imao 4 godine, i nakon puno godina sam je izvadio iz kofera samo zbog ovog spota. Pogledajte samo gdje mi stoji, pa će vam bit jasno koliko je minijaturna ta stvarčica koja mi je život usmjerila tu gdje sada jest, ili mogu flagma reći - promjenila mi je život...
Spot:
Evo, kao i uvijek blesavi i munjeni--- nećemo se mi zgubit...
Da se vratim Božiću, nekidan sam bio na Božićnoj predstavi koju je napravio moj prijatelj Fredi Šaina, vjerovatno najpoznatiji Matujac... Razmišljao sam kako nas taj Fredi svake godine nekako svih okupi u tom Hangaru , em je napisao čuvenu ''Potresujku'' , pa se sada već masovno otvaraju škole potresujke, em stalno veliča čakavštinu i naš kraj, em stalno smišlja nešto novo. Mislim da bi bilo u redu da za nekih 50 godina kraj onog partizanskog spomenika u Matuljima, bude i jedan Fredijev, jer stalno dokazuje što znači voljeti svoj kraj ( a da od toga nema nikakve koristi).
Dakle, znao sam ja da on nešto mućka sa nekom predstavom , ali na mail sam dobio pozivnicu za Božićni koncert Ivane Marčelje, koji je ujedno i predstava. Pa se uputih u nedjelju u Hangar. Tamo brdo ljudi, koji se, klasika, otimaju za stolice... predsdtava počinje...sve je lijepo osmišljeno tako da u jednom kutu stoji Marčelja sa dečkima koji je prate na klavijaturama i kontrabasu ( Zveki i Delorto) i pjeva božićne pjesme. Za to vrijeme, ide predstava u jednoj domaćoj kući , ''na viliju Božju'' ilitiga Badnjak. Jako simpatično i smiješno, jer točno znaš da je baš takva spika u valjda svakoj kući u našem kraju.
Po stoti put bio sam ponosan što sam dio ovog kraja, a isto tako, uvidio ljepotu života u malom mjestu gdje svi znaju svih, pa nekako ta publika ''diše '' skupa. Tako je do mene stajala moja susjeda koja je uz svaku pjesmu pjevušila ''mmmmmm'' ''uuuuuuuuuu'', van tonaliteta i tulila za poludit, a ja sam se parao od smijeha...nekoliko metara dalje, jednoj penzićki je konstantno zvonio mobitel, a njoj ga je valjda bilo bed izvaditi iz torbice pa se pravila blesava da to nije njezin, a svi su znali koja je...ma prejako...
Uglavnom , predstava će još igrati u Viškovu i Leprincu, pa svi ljubitelji našega ''ča'' i svega našega, odite i poslušajte i pogledajte, svidjet će vam se...
Da nastavim o Božiću, ja sam poznati mrzitelj umjetnih jelki, pa ove zime moj stan krasi najveća jelka koja se mogla kupiti, od dna do vrha i to PRAVA, jer meni je bitno da mi miriši kada uđem u stan, a ne da mislim kako moram usisavati iglice i pizditi svaki dan kako se osipaju. i to je draž Božića. Ali , imati ću i jedan ukras na prozoru koji vjerovatno nitko neće, a vidi se sa ceste. Velika slika Borata, tako da se i ja prestrašim kada je vidim, jer imaš osjećaj da ti netko stoji tu... prejako...mogu misliti što ljudi govore kada ga vide s ceste...
I za kraj , čestitam najvećem matuljskom PEDOĆU I SOMINI što je položio vozački ispit! Svi pijanci svijeta, ujedinite se, i spremite vozačke dozvole doma, od sada moj imenjak Mauro vozi van!
Kaže da bi volio voziti Alfu 147 ( i tata bi, sine ), a ja sam mu rekao kako se kod nas kaže : ''još puno palenti moraš pojist, mladiću''...
Baš mi je nedostajao ovaj blogerski svijet, vidimo se , čujemo se , čitamo se....
I da! Dođite nas slušati i gledati u Opatiju na Ljetnu pozornicu za doček Nove godine! Trdo spreda i mehko zada! Ciao!
Post je objavljen 18.12.2007. u 19:55 sati.