Problem je puno dublje prirode i da bi se jedan lijek izbacio na trziste treba nekoliko godina rada, a ljude i materijal treba platiti.
i onda dolazimo do tocke kad lijek treba komercijalizirati, pa kad netko vidi kako se nabija cijena i kolika se lova dize "normalnom" covjeku se dize kosa na glavi.
istina je uvijek negdje izmedju: primjera radi CEO Novartisa ima godisnju placu 27 milijuna CHF, sto je 70 puta vise od prosjecne place u Novartisu. U SAD odnos placa izmedju CEOa i "sljakera" je razlicit i po nekoliko stotina puta. A netko to sve treba platiti.
Drugi razlog je sto u biti R&D uopce nije bitan segment u "farmama", nego marketing. Dakle stvar funkcionira da se "izmisli" bolest za koju se "izmisli" lijek. I to ide naustrb lijekova koji stvarno imaju pokrice
Trece, sveucilista su nositelji istrazivanja su na Zapadu, ali se njihov rad cesto preklapa s privatnim istrazivanjima u industriji. (citaj: industrija se okoristava javnim istrazivanjma).
Znanstvenici na sveucilistma pokusavaju svoju znanost zastititi i patentima, ali to je samo dodatna komplikacija jer se ne zasticuje gotovi proizvod nego koncept ili ideja.
Onda "farme" pokusavaju neke stvari otkupiti, ali im uz to treba i "know-how", a to nije lako jer ljude treba obuciti, a to je pocetno gledano gubitak novca jer nitko ne zeli uloziti sest mjeseci u nekoga, a taj poslije ode.
Ukratko to je zacarani krug iz kojeg se stvarno moze izaci preko Start-up-ova, odnosno malih firmi koje ce razviti odredjeni proizvod i onda ga prodati velikima.
Tako se osigurava penzija.
Post je objavljen 18.12.2007. u 17:05 sati.