Marketing
. I opet . I jos jedna .
Blah... Ovo nebu bil jedan pametan post, a kamoli dubokouman... S obzirom da sam sad maloprije ostavila Marijici komentar, dosla sam na ideju da i ja napisem makar jednu tockicu. Cini mi se da bum napisala malo vise tih tockica... Znam da je onaj maloprijasnji post bio dozlaboga depresivan, al da se zna, to me bilo puklo taj dan, inace nisam tak 
(kazem, tak). Nazalost, za 2 dana ce nam skola zavrsit 
kak cu umrijet od dosade prek praznika, vec vidim... Smrc, nemam koga za gledat prek praznika... I da, Laurica, ak citas ovo, znaj da bumo ja i Marija svratile do tebe jedan dan pod praznicima, s obzirom da te nebumo vidle ni ovaj al ni onaj prvi tjedan u 2. polugodistu... Brzo nam ozdravi!! 
Nekaj sam nasla na internetu, jednu pricicu, ko zna ko je to napiso, al nema veze, bum ju ja objavila. Mislim, za mene je istinita...
Ima riječi koje se ne mogu izgovoriti
Uvijek, uvijek ima riječi koje se ne mogu izgovoriti. Uvijek ih nešto drži u nama i ne pušta ih. Kada nekoga volimo i kad nam je stalo do njega, htjeli bismo mu nešto reći, pitati ga, ali nam srce ne dopušta
Istina, mi od 13-14 godina još smo i premladi za ljubav i ne znamo što ona točno znači, što nam hoće reći. Mi znamo da nešto osjećamo prema toj osobi, da nas neka toplina veže za njih i da osjetimo leptiriće i trbuhu kada prođu pokraj nas. To mi zovemo ljubav, ali mi još i ne znamo što je to, mi smo jednostavno jako zaljubljeni, ali ne volimo, makar mi tvrdimo da znamo što je ljubav, da volimo.
Ljubav više ne ono što je nekad bila. Sada se već i kupuje i prodaje. Bojimo se voljenoj osobi reći što osjećamo jer mislimo da će nas zamrziti i ismijavati. Pa zar je grijeh nekoga voljeti?! I poslije tog 'kakti' govora se bojimo prići toj osobi i pogledati je u oči. Pa to je sramota. Svi se srame svoje ljubavi. A s druge strane, nitko to ne shvaća ozbiljno.
Pa zamislite kako je teško ulaziti u nečiji život potajno. Da taj netko koga volimo ni ne zna da ga volimo i da mu se hoćemo približiti. Uvijek čekamo da taj 'netko' napravi prvi korak. Pa kako će ga napraviti kad ni sam/a ne zna što osjećamo prema njemu? Vjerujte mi, najteže je kad od frenda/ice čujete da vas osoba koju neizmjerno volite da biste i život dali za nju mrzi... Da okolo priča kako ste joj zagorčali život, da vas ne podnosi, i to bez ikakvog razloga. Ne poznaje vas. Mrzi vas zato što je/ga volite?! Ne? Da? Ne znamo. Uvijek od drugih pokušavamo doznati odgovore na neka pitanja, a sami ih se bojimo potražiti. Bojimo se, da, bojimo se. Bojimo se istine!
Evo, da se vratim malo na početak, na onaj dio kada se bojimo nekome reći da ga volimo. Uvijek to odgađamo, a možda će baš taj dan kad skupimo hrabrosti biti prekasno. Možda baš taj dan kada skupimo hrabrosti ta osoba smrtno strada, pogine. A i neće znati što osjećamo prema njoj, da je umrla ne znajući da je voljena svim našim srcem. Ne znamo što propuštamo.
Jedan je život i probajmo ga iskoristiti najbolje što možemo. Ono što se dogodilo, više se nikada neće vratiti. Ono što je izgubilo, nestalo, neće se naći ako se ne potrudimo. Nikakva ljubav nije zabranjena, nitko nam ne brani da volimo. A kad pokušavamo nekoga preboljeti, moramo ga zaboraviti kako god to teško bilo jer život ide dalje i ne čeka nas.
Uvijek, uvijek ima riječi koje se ne mogu izgovoriti. Uvijek ih nešto drži u nama i ne pušta ih. Kada nekoga volimo i kad nam je stalo do njega, htjeli bismo mu nešto reći, pitati ga, ali nam srce ne dopušta
Istina, mi od 13-14 godina još smo i premladi za ljubav i ne znamo što ona točno znači, što nam hoće reći. Mi znamo da nešto osjećamo prema toj osobi, da nas neka toplina veže za njih i da osjetimo leptiriće i trbuhu kada prođu pokraj nas. To mi zovemo ljubav, ali mi još i ne znamo što je to, mi smo jednostavno jako zaljubljeni, ali ne volimo, makar mi tvrdimo da znamo što je ljubav, da volimo.
Ljubav više ne ono što je nekad bila. Sada se već i kupuje i prodaje. Bojimo se voljenoj osobi reći što osjećamo jer mislimo da će nas zamrziti i ismijavati. Pa zar je grijeh nekoga voljeti?! I poslije tog 'kakti' govora se bojimo prići toj osobi i pogledati je u oči. Pa to je sramota. Svi se srame svoje ljubavi. A s druge strane, nitko to ne shvaća ozbiljno.
Pa zamislite kako je teško ulaziti u nečiji život potajno. Da taj netko koga volimo ni ne zna da ga volimo i da mu se hoćemo približiti. Uvijek čekamo da taj 'netko' napravi prvi korak. Pa kako će ga napraviti kad ni sam/a ne zna što osjećamo prema njemu? Vjerujte mi, najteže je kad od frenda/ice čujete da vas osoba koju neizmjerno volite da biste i život dali za nju mrzi... Da okolo priča kako ste joj zagorčali život, da vas ne podnosi, i to bez ikakvog razloga. Ne poznaje vas. Mrzi vas zato što je/ga volite?! Ne? Da? Ne znamo. Uvijek od drugih pokušavamo doznati odgovore na neka pitanja, a sami ih se bojimo potražiti. Bojimo se, da, bojimo se. Bojimo se istine!
Evo, da se vratim malo na početak, na onaj dio kada se bojimo nekome reći da ga volimo. Uvijek to odgađamo, a možda će baš taj dan kad skupimo hrabrosti biti prekasno. Možda baš taj dan kada skupimo hrabrosti ta osoba smrtno strada, pogine. A i neće znati što osjećamo prema njoj, da je umrla ne znajući da je voljena svim našim srcem. Ne znamo što propuštamo.
Jedan je život i probajmo ga iskoristiti najbolje što možemo. Ono što se dogodilo, više se nikada neće vratiti. Ono što je izgubilo, nestalo, neće se naći ako se ne potrudimo. Nikakva ljubav nije zabranjena, nitko nam ne brani da volimo. A kad pokušavamo nekoga preboljeti, moramo ga zaboraviti kako god to teško bilo jer život ide dalje i ne čeka nas.
Hah, ak ste se pronaasli, sam se javite...
I jos nekaj sam bila nasla... Sam ga moram nac... Pa bum ga zakeljila tu.... ......... ........... ........... .......... ............ ... ........... ......... ........................... ........... No? ............. ............... .................... ..................... ............... Aha, evo ga:
1. Ako ste previše otvorenog uma, ispast će vam mozak.
2. Ne brinite se oko toga što ljudi misle, oni to rijetko rade.
3. Odlazak u crkvu ne čini vas kršćaninom. Isto kao što stajanjem u garaži ne postajete auto.
4. Nisu traperice to što vam guzu čini debelom.
5. Umjetna inteligencija se ne može suprotstaviti prirodnoj gluposti.
6. Moja ideja pospremanja je prijeći sobu pogledom.
7. Nijedan dokaz ne podupire tezu da je život ozbiljan.
8. Lakše je dobiti oprost nego dopuštenje.
9. Za svaku akciju postoji jednak i suprotan vladin program.
10. Ako sličite na svoju sliku iz putovnice, vjerojatno vam treba putovanje.
11. Računi putuju poštom dva puta brže od doznaka.
12. Savjest je ono što boli kad se svi ostali dijelovi osjećaju izvrsno.
13. Jedi zdravo, budi čio, umri u svakom slučaju.
14. Muškarci su sa Zemlje. Žene su sa Zemlje. Pomirite se s time.
15. Nikoga nisu nikad ustrijelili dok je prao suđe.
16. Izbalansiranu dijetu čini po jedan kolač u svakoj ruci.
17. Srednja dob je kad širina uma i uskost struka zamijene mjesta.
18. Propuštene prilike su uvijek bolje od onih ostvarenih.
19. Stara krama je ono što ste godinama čuvali i bacili tri tjedna prije nego što vam je zatrebalo.
20. Uvijek postoji jedna budala više nego što ste računali.
21. Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kad ju ponovite.
22. Baš kad uspijete spojiti kraj s krajem, oni ih rašire.
23. Ne teži više od svog frižidera.
24. Netko tko razmišlja logično lijepi je kontrast stvarnom životu.
25. Ako morate birati između dva zla, odaberite ono koje još niste probali.
2. Ne brinite se oko toga što ljudi misle, oni to rijetko rade.
3. Odlazak u crkvu ne čini vas kršćaninom. Isto kao što stajanjem u garaži ne postajete auto.
4. Nisu traperice to što vam guzu čini debelom.
5. Umjetna inteligencija se ne može suprotstaviti prirodnoj gluposti.
6. Moja ideja pospremanja je prijeći sobu pogledom.
7. Nijedan dokaz ne podupire tezu da je život ozbiljan.
8. Lakše je dobiti oprost nego dopuštenje.
9. Za svaku akciju postoji jednak i suprotan vladin program.
10. Ako sličite na svoju sliku iz putovnice, vjerojatno vam treba putovanje.
11. Računi putuju poštom dva puta brže od doznaka.
12. Savjest je ono što boli kad se svi ostali dijelovi osjećaju izvrsno.
13. Jedi zdravo, budi čio, umri u svakom slučaju.
14. Muškarci su sa Zemlje. Žene su sa Zemlje. Pomirite se s time.
15. Nikoga nisu nikad ustrijelili dok je prao suđe.
16. Izbalansiranu dijetu čini po jedan kolač u svakoj ruci.
17. Srednja dob je kad širina uma i uskost struka zamijene mjesta.
18. Propuštene prilike su uvijek bolje od onih ostvarenih.
19. Stara krama je ono što ste godinama čuvali i bacili tri tjedna prije nego što vam je zatrebalo.
20. Uvijek postoji jedna budala više nego što ste računali.
21. Iskustvo je predivna stvar. Omogućava vam da prepoznate grešku kad ju ponovite.
22. Baš kad uspijete spojiti kraj s krajem, oni ih rašire.
23. Ne teži više od svog frižidera.
24. Netko tko razmišlja logično lijepi je kontrast stvarnom životu.
25. Ako morate birati između dva zla, odaberite ono koje još niste probali.
Hah.. Iako ovo moje nije tak smjesno ko Marijino (sto vam definitivno preporucam da si procitate, umrijet cete od smjeha
)...
Vjerujem da bi ova slikica vjerno docarala Marijin post =)
Ah, sve za danas... Pozdrav!
Post je objavljen 18.12.2007. u 16:18 sati.