Marketing
Kralik utješitelj
Igra piše o jednom davnom filmu koji su kod nas preveli "Džoni je krenuo u rat". Film nisam vidjela, ali sam još kao dete iz epruvete pročitala istoimenu priču po kojoj je snimljen, edicija FEST romani, ugrabljen s roditeljskih polica.
Baš sam nedavno, prije možda dva mjeseca pričala Paji o tome kako me je kraj Johnnyjeve priče onomad šokirao. Dugo, dugo sam vjerovala da je kraj zapravo simboličan, da ne može biti stvaran, čak kao i djetetu činilo mi se nemoguće da nekome tko je ostao slijep, gluh, nijem i bez jednog jedinog ekstremiteta, društvo otkuca Morzeom po čelu da se više ne javlja. Htjela sam valjda vjerovati da kada država, društvo, crkva, sinagoga, mjesna zajednica odustanu od tebe, uvijek ostaje brat, sestra, majka, susjed, slučajan prolaznik, web drugar...
A onda sam prije nekoliko godina grlila uplakanu Sigurveig, desetak godina stariju od mene, koja je na Badnjoj večeri popila koji grog viška pa se sjetila djevojčice-bebe-prvonovorođene kćeri koja joj je umrla prije 25 godina i kako nitko, baš nitko tada nije htio govoriti o tome što se dogodilo: ni Sigurvegina majka, ni bebin otac, ni doktor koji ju je porodio, ni medicinska sestra, ni druge porodilje, tišina tišina tišina, tišina svuda oko nje, i kako je Sigurveig preživila svoj nijemi, savršeno tihi nervni slom u tom zakočenom i ušutkanom luteranskom paklu o kojem je tako vrsno pričao pokojni Ingemar.
Slika gore zove se 'Kralik utješitelj', tj. 'Kunić utješitelj', meni izuzetno drage Zorke Saglove. Kud bolje prilike da ga okačim o svoj virtualni zid???
Post je objavljen 18.12.2007. u 15:47 sati.