Pregled posta

NE ŽELIM ZASPATI

(1997.)

ne želim zaspati dok svjetla gore
dok ratovi još donose svoj odjek
govoreći da i nisu tako daleko
i vatra u peći staroj gori
i sve me podsjeća na nju
miris jastuka i zgužvane plahte
slike na zidu i figure sa stola
toliko tišine i toliko bola
a i da upalim radio - uzalud
opet ću čuti neku dragu stvar
i da otvorim knjigu neću čitati
ona između redova zna se sakriti
i da sklopim oči pa da ne vidim
sve će me samo k njenom liku odvesti
svim svađama oko glupih uloga
svim strastima izraslim iz očaja
i miris mandarina na mojim prstima
vino koje prolijevam
snijeg u kojem uživam
ne, ne želim zaspati dok grad se ne ugasi
dok tama sve ne proguta
tako snažno da nema ni njenih obrisa
ni jednog pogleda u mojim snovima
jer sve će me opet tjerati ka njoj
sve te potjere u mojim grudima
sve me vraća ponovo na nas
pogled na vozila s mog prozora
daleka svjetiljka treperava sjaja
i miris sapuna i njene kože
toliko tišine i toliko svjetla
a i da odem nebi pomoglo
gdje god bio sa sobom bih je nosio
samo bi zalud za mir prosio
a ratovi još donose svoj odjek
govoreći da nije gotovo