Marketing
Tanitobus Kolorado
The Karambol je primio iznimno primamljivu i nadasve primamljivu te prekokrasnu ponudu kojom im je ponuđženo da za par prasaca, nekolkosto ojra, nešto slave, mukte pičetine i boljitak našega društva odrade samo jedan jedini te iznimno upečatljivi te unaprijed rasprodani komcerat na obali Jadranskog mora, pred ni manje ni više al ni previše obožavatelja ove supersonične grupe drmatora iz Vinkovaca (leglo razvrata imenom Vinkovci su, za one koji nisu bili na satovima geografije i časovima zemljopisa i šire, mjestašce uz mjesto imenom Ivankovo, inače varoš poznata i po rakiji). Nije stvar samo u parama, već i u gaćama, tako da su se odlučili odraditi odlazak na daleki put samo ukoliko s njima krenu njihovi najvjerniji fanovi konspirativnih imena: Krmakle Mrkle, Mrdanšu Pakšu, Pica Kojama, Gejzira Uteprčević, Mikke Murjakke Šakke, Sejlor Beton, Drmaš Upakšu, Putuj Selma, Koprkčić Kopćič, Zavrba Zamlata, Zavrba Zatata, Mundira Engleza, Poršea Đžondira, Mrduša Kartuša, Mrduša Potleuša (mlađa seka, ona radodajka, jel'), Šupak Potiljak, Hrena Konapoja, Mila Nana, Mila Gloria, Šljivka Uglavupotepuša, Bešika Rudača, Uprkno Puvača, Klizma Gizma, Zubo Ćoprčan, gđa Esma Veranda djevojački Prčkočija sa sestrom Milunkom Prčkočijom (još neudanom) i drugom sestrom Klamidijom udanom Versaće, Mijom Uteguzevićem, Meraklijom Namrtvim, boemom Beštekom Prznicom, Ranom Dvocijevkom, Crnobbijelim Bijelocrnim, gospodičnom Šuškom Konopljom, mezzosopranisticom Primakurom Prostakušom, fotografom Bin Hranjenom, Ivicom i Maricom, kao i sa još oko 50-ak fanova ispod 60 kg tjelesne težine i oko 35 fanova iznad 60 kg težine, te onih 10-ak iznad 100 kg, a još uvijek ispod prihvatljivih 200 kg tjelesne težine. Normalno, svi su krenuli dobrovoljno, osim onih koji nisu pa ih bole pokoje mjesto na tijelu, imaju viška zubi ili šupak promjera vodovodne cijevi. Oni najtvrdokorniji počašćeni su gljivama ubranim na čudnim mjestima, tako da su i oni dobrovoljno krenuli.
Sponzor „Tanitobus Kolorado“ ustupio je puknutoj ekipi svoj najelitniji autobus, nastao kao sinonim bojnog poklika „Zeleni se zeleni mali traktor crveni“, uz dozvolu da na njega nalijepu reklamu grupe ali samo pravim ljepilom ciljamgafiksom, da može podić' paru od osiguranja kada mu otpadne boja, te da ponesu rođaku paketić nečega ispod divno amortizirajućeg sica autobusa, a rođak će sfinancirati boravak , popravak i povratak, kao i horrorar, piće i iće, u se, na se i poda se.
Grupa je uz pomoć vjernih fanova u „Tanitobus Kolorado“ autobus natovarila svoje vjerne instrumente i talambase, kao i tovara za nositi tovar nek se nađe. U autobusu, kako to priliči pravim prijevozničkim firmama, bila je klima i to ne bilo kakva, već nikakva; kvalitetni prozori koji iznimno brtve zahvaljujući raznim građevinskim silikonima kojima je netko zabrtvio iste, tako da se nitko nije trebao ni probati umarati otvarajući ih; šiberdah X 3 na unutrašnjosti krova uredno zašarafljeni lim vijcima radi smanjenja propuha; wc uredno zaključan tako da tko je trebao pišati je to mogao odmah obaviti niz nogavicu; šoferšajba razbijena, kroz nju se baš ni ne vidi a i šta će koju pičku matrnu kada je ionako vruće a i vozač nosi naočale da ga bube, mušice, golubi, vrane, kopci i ostale kokoši ne opucavaju u ta plava oka dva… Ceca „uvatila zeca“ piči iz najnovijeg tranzistora spojenog na šestostupanjski mjenjač….u onoj sparini netko prdnuo kao konj, smrdi na kuvana jaja….netko vadi krvavicu, netko kobasicu, netko više ni ne vadi, svi nešto jedu…. Frontmen grupe lagano zavali šamarčinu pravu dobronamjernu vozaču da ga navede na pravi put, dovati se gitare i mirkofona i zapjeva onu našu. Koristeći zvučnu krkljavu kulisu frontmena u trenutku dok mu se zaboravljena žvaka uvalila u dušnik, netko bezgriješan provalio je zaključana vrata nužnika i usro se k'o konj, a onda se napravio grbav.
nastavlja se...
Post je objavljen 18.12.2007. u 08:03 sati.