jutro
podsjećaš me na
nezaboravljeno
ne volim to
na početku
zaostali
domaći zadaci
iz vježbanke stvarnosti
gužva na cestu
gužvu gepeku
gužva u glavi
srce na holdu
i onda
stranputica
ogrebana guzica
krv ogrebotine
i tuđa guzica
pa čekanje
modrica
ili plavog neba
napokon
dobrih ljudi
koji
još uvijek postoje
i onda
tune
smak svita
u pravo vrijeme
na pravom mjestu
kaos
u zelenoj limenki
smijeh
smijeh
smijeh
gromoglasno
smijem se
sebi samoj
ovom svijetu
spletu okolnosti
razvoju događaja
neuravnoteženoj aritmetriji svemira
smijem se
smiješnoj strani slučajnosti
prolaznicima na cesti
žutim autobusima
suncima iza oblaka
smijem se
mudrosti papirića
koji je
ponovo promilio
iz nevidljivosti
tek
poslije kaosa
smijem se
pronađenom smijehu
i značenju izgubljenog vremena
smijem se
i onda
večer je,
ne sjećam se
više
Post je objavljen 18.12.2007. u 07:50 sati.