Zamisli da smo smješah betonskih lica
Pa da se komadi lome svaki put kad se usne nasmiju
Zamisli da smo svjeća kad se vosak razlije
Po nama, bilo bi to toplo...u naručju zvjezda
Zamisli da smo šapat, i vjetar nas odnese
Možda se sretnemo na križanju zore i suza, ti to neznaš
A neznam ni ja...ali samo zamisli
Da ne postoji svitanje...nego samo tvoje oči
Zamisli da smo ljudi satkani od poraza
Bili se smijali ovim malim greškama, ili jednostavno pod ruku
Gledali more i smijali se opet
Zamisli da nismo sami na rubu klisure...
Zamisli da nađem ono što tražim, bili mi tada dao novu tajnu
Zamisli da raširim ruke u tvom pravcu
Pa da samo stojimo nepomično gledajući srca na podu
Zamisli da sam samo čovjek od blata
Pa kad zaplačeš skineš mi sudbinu sa lica
Zamisli da sam dodir u zimsko jutro
Kad dotaknem zoru, da nam spoje se ruke
Zamisli da si muzika, nastala od dodira
I da spajaš pogled sa pogledom, bili onda odletjeo
Zamisli da si muškarac sa pjeskom u šaci
Pa ga prosipaš na moje lice, bi li tada imala prašinu tvojih očiju
Zamisli da si val, što se razbija jutrima
Zamisli da si tuga, što nestaje kad se mačevi spuste
Zamisli da si sreće...što dolazi
Kad se dodiri isprepletu
Zamisli da smo smješak jednog djeteta
Kad mu se majka vrati iz sjećanja
Zamisli da smo jednostavno samo mi
Zamisli da me držiš u rukama
by:me
Post je objavljen 17.12.2007. u 23:41 sati.