Priča kaže da su dva prijatelja hodala pustinjom.Nakonnekog vremena posvađali su se i jedan je ošamario drugoga po licu..Ovaj koji je dobio šamar uvrijeđeno je, bez ijedne riječi, napisao u pijesku sljedeće riječi: "Danas me moj najbolji prijatelj ošamario.."
Nastavili su sa hodom dok nisu pronašli oazu gdje su se odlučili okupati..Onaj koji je dobio šamar zaglavio se u mulju i počeo se utapati, no prijatelj ga je spasio..Kada se oporavio od skorog utapanja, uklesao je u kamenu slijedeće riječi: "Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život.."
Prijatelj koji je ošamario i spasio svog najboljeg prijatelja pitao ga je: "Nakon pto sam te povrijedio, zapisao si to u pijesku, a sada pišeš u kamenu..Zašto??"
Drugi je odgovorio: "Kad nas netko povrijedi, trebali bismo to zapisat tamo gdje vjetar opraštanja to lako može izbrisati..Kad netko učini nešto dobro za nas, to trebamo uklesati u kamen gdje nijedan vjetar to ne može izbrisat.."
Stoga, nauči zapisivati svoje boli u pijesak, a dobra djela klesati u kamen..