Ova je planeta sva suha
sva šiljasta i sva slana.
poigravam se šarenim lopticama
a riječi su stale
poput mirisa terpentina
bosim nogama razgledavam lica
u umotanoj prašini
poput zaboravljivosti posthumne
škrto, olovno i oštro je nebo
ruke za kojima sam polupijana
tragala
u zakutcima šporkim
nečiste sjene igraju bizarno
u razvratnoj noći
nasilu odnešena osobnost klaunova
na trpezi bola
šiljcima razdvojena uspavana tuga
ne možeš pojmiti
kuda sam sve ogoljena snivala
na treptaju sunca, pod šikarom šikanirana rosom
i mirisom mjeseca
jutros sam se ogledavala na površini ostakljenoj jezerom
Post je objavljen 17.12.2007. u 20:33 sati.