Marketing
O - ANTIFONE
Liturgijsko vrijeme Došašća razdijeljeno je na dva dijela. U oba tako snažno odjekuje nestrpljivost isčekivanja Kristova dolaska. Prvi kršćani su sa zebnjom čekali i molili da Gospodin dođe ...
Od davnina su tako u liturgiju /u misalu i časoslovu/ uvršteni pretpjevi evanđeoskom hvalospjevu ''Veliča'', koji se pjevaju u drugom dijelu Došašća, od 17. do 23. prosinca./I to je divni dokaz toga iščekivanja/. To su Velike ili ''O'' antifone zbog usklika ''O!'' kojim svaka počinje. Ima ih sedam, svaki dan se moli - pjeva po jedna. Svaka ima formu židovskog tradicionalnog molitvenog obrasca, upućena je Svemogućem kojeg se oslovljava svečano.
Zašto taj naziv? Svaka naime antifona započinje sa "O" tj. zazivom upućenim Mesiji pod raznim starozavjetnim imenima da On što prije dođe. U O-antifonama nalazi se kratki sažetak svih onih starozavjetnih proročkih i drugih tekstova koji su naviještali budućeg Mesiju, opisivali njegovu ulogu, poslanje i funkciju, te mu pripremali put. Svaki od sedam starozavjetnih naziva potpuno se ispunio u Isusu Kristu. Ove O-antifone su i uglazbljene u gregorijanskom koralu i svečano se pjevaju u molitvi časoslova u redovničkim zajednicama, napose kontemplativnih redova. Pročitajmo ih pažljivo s molitvom u srcu da i u nama probude čežnju za Mesijinim dolaskom i da ga što radosnije dočekamo u danu njegova Rođenja.
Porijeklo Antifona nije sa sigurnošću utvrđeno. Neki ih autori smještaju već u VI., čak VII. stoljeće, koristeći kao izvor rimskog filozofa i glazbenog pisca Boecija /480.-524./. Danas ih u liturgiji imamo sedam, ali kroz povijest njihov se broj povećavao i smanjivao, tako te ih je u srednjem vijeku bilo i do deset. Bile su upućivane Bogorodici, arkanđelima, svecima, no današnjih svih sedam upravljeno je Isusu Kristu. Još valja napomenuti kako sami tekstovi antifona sadrže i druge brojne kristološke naslove. Ograničili smo se na predstavljanje samo onih inicijalnih.
Kristološki naslovi kojima se pjeva Kristu su preuzeti iz Knjige proroka Izaije /2., 7., 9. i 11. poglavlje/, te iz Knjige proroka Malahije /3. poglavlje/. Prvi kristološki naslov je Mudrost koja izlazi iz Očevih usta, tu je već naznačen kristološki novozavjetni naslov Logos, a obadva snažno ocrtavaju Kristovu ulogu i porijeklo. Da je Onaj koji ima doći uistinu Sin Božji govori i drugi naslov Adonai koji su inače Židovi koristili za govorenje Božjeg neizrecivog imena, kao znak poštovanja i straha Božjeg. Trećom antifonom anticipira se uglavljenost čitave Davidove loze, koji je bio Jišajev sin, a iz koje ima doći Mesija, u Kristu. Na ovo se značenje naslanja i četvrta antifona koja Kristovo kraljevsko nasljeđe od Davida predstavlja u obliku Ključa. Krist je, nadalje, Istok, Sunce pravde i odsjaj Očevog lica. Konačno, On je Kralj sviju naroda, ne samo Židova već, bez razlike, svega svijeta. Posljednji naslov za Krista izišao je iz usta samog Oca. Izaija kaže:
Evo, začet će Djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel.'' /Iz 7, 14/
Promotrimo li još jednom sve naslove možemo zaključiti da oni predstavljaju sažetak čitave objave: od Alfa i Omega, od stvaranja pa do eshatona slaveći prvi i očekujući drugi Kristov dolazak.
Znakovito je i čitanje unazad početnih slova svih sedam antifona na latinskom jeziku, akrostih, koje daje rečenicu punu nade za spasenje:
Emmanuel, Rex, Oriens, Clavis, Radix, Adonai, Sapientia
= ERO CRAS!
,a znači
= SUTRA ĆU BITI!
Ova rečenica u davnini je nagoviještala blizinu same svetkovine, ali se zasigurno može tumačiti i kao zauzeti odgovor Emanuela koji će doći s neba, dati spasenje svome narodu.
***************
Prvi dan.
“O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš,
i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš
sve snažno, blago redeći: dođi među nas, uči nas,
da pravi put nam pokažeš!”
**
"O Sapientia, qua ex ore Altissimi prodiisti, attingens a fine usque ad finem, fortiter suaviterque disponens omnia: veni ad docendum nos viam prudentia."
Post je objavljen 17.12.2007. u 20:14 sati.