Poštovani čitaoče!
Dočekasmo i taj dan kada je Predsjednik Republike dodjelio mandat. Udijelio ga dosadašnjem premijeru, NJ.H.V. Sanaderu. Kao što je uvaženi zastupnik A. Hebrang izjavio u Jutarnjem od 17. prosinca to je trebao učiniti znatno prije. Kao argument za takvu tvrdnju naš uvaženi zastupnik koji nikada ne laže samo ponekad ne govori istinu, navodi "što je pobjeda HDZ-a s deset mandata razlike toliko uvjerljiva...". Slažem se da je Predsjednik temeljem toga trebao dati odmah mandat za sastav Vlade g. Sanaderu, ali je kod njega vjerojatno postojala stanovita dilema oko težine "toliko uvjerljive" pobjede. Te dileme bi mogle proizaći iz slijedećih činjenica.
1. Ovu "uvjerljivu" pobjedu HDZ je postigao zahvaljujući glasovima dijaspore, na terenu gdje SDP uoće nije ni imao liste (što je razumljivo obzirom da su šanse da na tom području dobije glas minimalne, a ne treba posebno naglašavati zašto).
2. HSS i HSLS su prije izbora govorili da su im programi bliži SDP-u nego HDZ-u. Reakcije članstva na terenu nakon obavljenih "konzultacija" čelnika HDZ-a,HSS-a i HSLS pokazuju da je to bilo točno. No "vlast je slast" i pragmatične osobe tipa Friščić i Adlešić zaključili su da će lakše ucjenjivati onu stranku kojoj je dovoljna samo njihova potpora, nego šira koalicija u kojoj bi oni bili tek jedan od "ucjenjivača". Kako će se to odraziti na budućnost tih dviju stranaka pokazat će budućnost. Iskustvo s Tomčićem, razno raznim čelnicima HSLS, pa i HSU i njezinim Jordnom pokazuje da im se baš ne piše najbolje. No to je njihova odluka.
3. Bez obzira na "uvjerljivu" pobjedu HDZ-a ostaje činjenica da je ta stranka u ukupnom broju glasova (zasebno u Hrvatskoj pa i ukupno s dijasporom) osvojila manji broj glasova od ostalih stranaka. To što je biračko tijelo HDZ-a kompaktno i izlazi u većem postotku na birališta u odnosu na birače ostalih stranaka je problem nad kojim bi trebali razmisliti čelnici tih stranaka. Oni trebaju shvatiti notornu činjenicu da veliki dio hrvatskog političkog tijela ima karakter"čopora" koji ne želi razmišljati što će raditi i kamo ići, već samo traži "vođu" koji će ih voditi tamo kamo oni misle da žele ići (a što im je najčešće nametnuto upravo od strane vođe čopora) iaoko to uopće ne mora biti njihova zbiljska želja. To je g. Sanader shvatio i na plakatima je bila samo njegova slika uz slike anonimnih članova "čopora", dok su ostale stranke više (SDP) ili manje (HNS) reklamirale tim. Kaj god!
I na kraju vijest: povećava se broj ministarstva na 16. Oni sa malo boljim pamćenjem sjetit će se da je u kampanji za prošli mandat jedan od Sanaderovih argumenata (i hvalisanja) u odnosu na Račanovu vladu bio smanjenje broja ministarstava (zbog čega se naravno povećao broj tajnika, ali o tome se u kampanji nije pričalo) pa smo dobili ministrastva mastodonte čiji su nazivi zauzimali po čitav red u naslovu nekog članka.
S poštovanjem do slijedećeg "semper-contra"!
Post je objavljen 17.12.2007. u 17:28 sati.