Marketing
.:jos jedna kolumna Leptirica Lou:.
kada dodjem na posao, imam osjecaj kao da sam upala u onaj zagrebacki metro-stil-life. svi su oni pozaboravljali kako je to zivjeti studentskim zivotom (ako su ikad i znali), rade u redakciji i dogovaraju se kako ce poslije ici kupovati cipele (autom, jasno, jer tko je jos vidio putovati gradskim prijevozom!?).
naravno da onda i ja uhvatim sebe kako hodam gradom sa slusalicama na usima (vrlo trendy od mene), kupujem Arenu da bih se nasopala lazima iz zutog tiska, naravno da radim u redakciji (kao moderator, ali nebitno, imam svoj kompjuter i uskoro cu poceti glumiti kako se zivciram zbog printera) i virim iza monitora na jednog slatkog Dalmatinca koji poput pravog muskarca igra Ski Challenge s kolegama. ah, ta divna sportska redakcija nagomilana muskarcima koji ni ne znaju, tako puni testosterona, da su dio zenskog city-imidza (zanimljiva tvorenica). zapravo, svaka od tih zena (nas) ima u pozadini jedan drugi svijet, neke druge muskarce (koji ne furaju obicnu zutu majicu, nego onu s potpisom), imaju svoj stancic i krevet gdje na kraju dana legnu ciste i mirisne, ali izmrcvarene i nimalo zgodno objeshene. u kutovima ociju ostaje ono isto crnilo koje mlijeko za ciscenje nije uspjelo pokupiti, podocnjaci od raznoraznih ekrana isplivaju na povrsinu i sve se skuplja u otuznu osamu mlade zene koja je po danu savrsena i odlicno funkcionira.
e, a da su studenti(ce), vjerojatno bi tada tulumarile s drustvom u zadnjoj birtijesini kod faksa ili se derale na koncertu poznatog benda ili bi se sevile s jednim od onih neodoljivih studenata koje vidjamo po menzama. i sve bi im to ulijevalo nadu u ljepotu bez sminke.
na kraju ostaje svakoj njezino. a ja..uzimam obje varijante!
ovo opet lici na kolumnu, ispricavam se. no nije li i to dovoljan dokaz uplivavanja u metro-stil-life s pocetka price?
neka. moze mi se.
Post je objavljen 17.12.2007. u 17:38 sati.