Polaganim korakom krenuo je cestom do moga srca.Šuljajući se poput kojekakava lopova,neprimjetno je otvorio vrata.Osvrnuo se oko sebe te ušao.
Ušao je nepozvan,kao pridošlica.Bila sam zbunjena,nisam znala što učiniti. Trebam li mu vjerovati?Trebam li ga otjerati ili ipak ostaviti?Dok su mi se u glavi postavljala pitanja kako postupiti on se već nastanio.Prisvojio je moje srce kao da je njegov vlastiti dom.Vrijeme je prolazilo,ali on je i dalje bio tu. "Hranio" se mojom ljubavlju.Počela sam mu vjerovati.Naviknula sam da on "živi" samonom,u mojem srcu.Nisam gledala na njega kao na stranca.Sve više i više on je postajao dio mene,dio moje svakodnevnice,moje osobnosti.
Iznenada,on je nestao.Napustio me u trenutku kada sam mislila da će biti zauvijek samnom.Otišao je kako je i došao.Iscrpio svu ljubav iz mene i pobjegao.Ponio se kao lopov.Još pokušavam shvatiti njegov čin.Zašto je to učinio nakon silne ljubavi koju sam počela osjećati prema njemu?
Moje srce od tada je prazno.Više ne primam nepozvane goste.
......zadacnica...ou je..dobila sam 5 i 4=))...i da u zadnjih par dana sam u komi...kme..kisi kisi
Post je objavljen 17.12.2007. u 16:44 sati.