Jeee! Svi možemo odahnuti, obrisati znoj neizvjesnosti sa čela i opustiti se, Rvacka je dobila mandatara vlade. Tako se nekako posložilo u ovim vremenima da parlamentarni izbori padaju uvijek na kraj studenog tako da se vlast konstituira krajem godine, da se ovo domjenačko predbožićno doba može malo zasoliti političkom situacijom. Tako je ovih izbora ipak bilo malo zanimljivije nego inače, jer se nije točno znalo tko će (o)kupiti više ekipe za svoju stranu. Ma zapravo znalo se.
S obzirom na pokazano raspoloženje građana prema izborima i velikoj apstinenciji, reklo bi se da domovina ponovno dobija premijera kakvoga treba i zaslužuje. Rvackoj treba ćaća. Namjerno ne kažem otac, jer „otac" je onaj biološko-psihološki lik koji se bavi tobom, hrani te i odgaja da postaneš funkcionalan dio društva. Ćaća je nešto drugo, on je u našem društvu onaj poglavar obitelji koji je i stvarna i moralna moć, on zna što je najbolje za njegovo pleme i on odlučuje za to pleme, protiv njegove odluke se ne može, a on je uvijek u pravu. Ćaća zna najbolje. Simpatični mudrozboreći hercegovac Ljubo Jurčić nije ćaća, a bogme to nije ni urbani dinarid Zoran Milanović. Rvacki ćaća je Ivo Sanader i on zna što valja.
Davno je prošlo vrijeme onog arhićaće, ja ga se sjećam samo kroz tuđe uspomene i arhive. Josip Broz bio je najveći od novovjekih ćaća. Hohštapler i bonvivan, hedonist prve vrste zvanja, znao je zadovoljiti sve svoje potrebe i želje, neovisno o cijeni, a familija ga je voljela jer je svako malo znao donjeti neke poklone, ono, tek toliko da ne popizde. Odluke je donosio potpuno sam, poput pravog ćaće, obitelj nikada nije konzltirao. Jedno je dobro predvidio, da će se familija raspasti nakon njegove smrti.
Nedavno je bilo 8 godina od smrti Franje Tuđmana. E to je bio pravi ćaća. Strog i nepravedan, a infantilan. Nekima od svoje djece je omogućio da imaju sve, a većinu je tlačio i držao kao „stoku sitnog zuba", prema njegovim vlastitim riječima. Nezgodan je to ćaća bio, pod stare dane podjetinjio skroz, pa se bavio crtanjem nekakvih zemljopisnih karata po salvetama. Imao je perverzne hobije kao što je prekrajanje granica i ispravljanje povijesti, a volio se okružiti i lošim društvom. Kad je umro mnogi su odahnuli.
Nakon njega došli su dobri tatice sa bradama, Stipe je simpatični tatica koji se prividno nikada ne mrgodi na svoju djecu, a u nekim nezgodnim situacijama uvijek okreće na zajebanciju. Ivica je bio onaj dobronamjerni tatica koji nikada ne podiže glas na svoju djecu i misli da se beskonačnim dogovaranjem i pregovaranjem mogu riješiti sve stvari, i svakako izbjegava svađu, u svakoj situaciji. S obzirom da ga je to otjeralo prerano u grob, očigledno mu nije bila dobra doktrina.
Ivo Sanader ćaća je koji ne voli svoju djecu. Što je i za očekivati jer on voli samo sebe i tu nema mjesta za druge. To vam je onaj ćaća koji se stalno gleda u ogledalo i uživa u vlastitoj slici. Od toga ćaće nećete naučiti ništa o moralu ili dosljednosti, ali ako budete pažljivi možda možete naučiti ponešto o ostvarivanju vlastitog interesa. Uspješnost u ostvarivanju općih interesa mu i nije tako dobra, vjerovatno zato što je vlastiti interes tako prevladavajući. Ćaća je to koji će cijelu svoju familiju iskoristiti za neki svoj vlastiti cilj, a ako ostane koja mrvica za opće interese, tim bolje. Gadnu je udavaču ćaća ovaj puta našao, seljačko-liberalna koalicija mogla bi biti zla maćeha ovoj naciji, otprilike kao ona iz Snjeguljice, ako ne i još gora. Kako će ćaća zadovoljiti njene prohtjeve, bumo videli. Nadam se da shvaća da je familija u kaosu i da njegova djeca žive u sve većoj neizvjesnosti o budućnosti. Mnogi će svašta tražiti od ćaće u vremenima koje dolaze, mnogi će se žaliti da im ništa ne valja, mnogi da im je sve skupo i da ništa nemaju, mnogi će od njega tražiti jednostavno pare. Ćaća Ivo će ih uvjeriti da im je sve to što nemaju zapravo dostupno ali oni to ne razumiju, a zapravo im i nije potrebno. Zna on najbolje što nama treba, pa mi ne moramo razbijati glavu s time. Pa čak i kad sam zna da sigurno nije u pravu, on će sveisto biti uvjeren da je u pravu i da su svi drugi zapravo u krivu, a on zna najbolje. To je jedna od osobina ćaće, da sve zna najbolje i da mu nitko nema što reči jer on zna da zna najbolje i da je uvijek i u svakom pogledu u pravu. U tome je Ivo neprijeporno najbolji. Zato smo ga valjda i izabrali.
Post je objavljen 17.12.2007. u 16:17 sati.