Prije nego počnete čitati post
upalite si ovu pjesmu ispod teksta
i lagano krenite s čitanjem...
"Ne znam odakle da počnem...sada je i tako kraj! Da krenem od početka, boljelo bi, sjetila bi se ponovno svega, a s osjećajima sam još uvijek na tankom ledu. Krenut ću od kraja, jer i tako početak više i nije bitan kada je sve nestalo.
Nestalo je sve ono što nas je spajalo, ostale su samo uspomene koje bole, na njihov spomen glasno zašutim, tiho zaplačem i polagano nestajem. Nje bitno ni vrijeme ni mjesto kada se srušilo sve. Lagao si! Dignuo si svoja jedra i krenuo dalje, a nisi me zvao da krenem s tobom. Ostavio si me tu samu, ponesao najbolji dio nas i otišao. Ne znam više gdje si ni kako ti je. Sada mi nije ni bitno... i tako je prošlo već dugo otkada je svatko zaplovio na svoju stranu, netko na ljepšu netko na manje ljepšu, ali svatko na svoju, sasvim odvojeno.
I pitam se što bi bilo da nisi bio varalica, da si ostao onaka kakvog sam te cijenila i poštovala, da si ostao ona osoba do koje mi je stalo... koju nisam htjela izgubiti?! I ne znam bi li se smijala ili plakala kada prolazimo jedno pored drugoga kao stranci, nemu tu više ni osmjeha, ni tvog ni mog, nema više sreće koja se zvala našim imenom...
Sada to nije ni bitno, od nas je ostala samo priča koju ću s vremenom zaboraviti, jer nije bitno da pamtim sve ono što si rekao, i tako su to samo bile laži.
I kada se sretnemo, nasmij se, pokaži mi da si sretan da lakše zaboravim, pokaži mi da si pronašao svoju sreću i ne puštaj je, ne na onaj način na koji sam ja pustila tebe... čuvaj je, jer ja nisam uspjela tebe.
Da ti opraštam, nemam što, laži su srušile mostove, a ponovno ih graditi... ma ne vrijedi, i tako bi ih opet samo sitnica razrušila.
Krećem i ja lagano dalje, ne brini. Prošlo je ono najgore, ona tuga i ona patnja, smijem se iskreno, da li i ti?
Na kraju kraja, oprosti što sam ponovno htjela biti nekome sve, oprosti što sam ti dopustila da me digneš sa dna, oprosti što sam se navikla na tebe i dopustila ti da me zoveš svojom...
Oprosti što sam ti htjela pružiti svoju ljubav, uspio si otići na vrijeme... i na tome ti hvala.
kada skupiš snage, nazovi me i reci mi što sam ti značila i gdje smo pogriješili. Ne traži da opraštam, nemam što, ali više ne želim dublje kopati ranu. Sjećaš se kad sam rekla "kada jednom ostaviš, ne traži izgubljeno", žao mi je što me nisi tada slušao.
Možda bi sada pisala o početku, a ne o kraju!"

...hm dragi moji, znam, težak i pomalo tugujuć tekst 
ali nisam ja takvog raspoloženja
ja sam ODLIČNO! ![]()
Sretna sam
i ništa me ne koči u tome
(osim škole
)
Napisala sam ovo da se još jednom podsjetim da sve ono što je bilo
ne zaslužuje ni moje sjećanje
a kamo li tugovanje...
Krenula sam dalje, ovo je mojih 5 minuta 
svjetla se pale...a pozornica čeka samo na mene! 
Volim vas
i tu na vašem monitoru ostavljena je
veeeeeeelika pusa! 
...JaCa... 
Post je objavljen 17.12.2007. u 14:41 sati.