"Mogao si mi baš i reći neke riječi nagle.
Oči su mi, znaš, pune one iste magle."
BREVIJAR JEDANAESTOGA
______________________________
Četvrtina mjeseca i snoviđenje
i niti trun samilosti
na prozoru preobraženja
neprestano nagovješćuju obamrlost;
tej sjever i ja ispijeni
umijemo čuvati brodovlje od valova
i umijeća za naredne pohode
na neosvojivo.
Odvratna sumračja nagnaše
na zlobu;
i kome da zavidim ovaj put
kada ne posjeduju mučne riječi
i pokoje naznake gadosti na
licima nesvrstanih.
Pokoja laž i
teško podnosiva jutra
prstiju uvaljanih u grimiz
puštaju ledenosive dane
da odnose posljednje
crte lica za koje sam znala
da ipak neće doći.
Izgubila sam sve brodolomnike
koji umješe voljeti zemlju,
a sada briđenjem
zagađuju blijede obrise lica.
______________________________
Sve će završiti uskoro. Još zaista malo vremena.
Opet ćemo biti normalni, bez izljeva bjesnila ili
stravično naglih promjena raspoloženja.
Nadam se da proći će živčanost i nesigurnost i
silne neprospavane noći koje umješe nakratko
odvući od stvarnosti, razvukavši pokoji osmijeh.
Sve to je zaista čudno i teško najčešće, a sami
sebe pokopavamo stvarima, koje će ionako na
kraju sjesti na svoje mjesto, uskoro biti zaboravljene.
Jauk taj, i kletve, i plač grkih suza,
zanosi, prokletstva, zvuci Te Deuma
jeka su što ori labirintom uza;
za srca su smrtna melem opijuma.
Treba mi nešto jače od sna
Hej, nasmiješi mi se ponekad iako znam
da u zadnje vrijeme to i nije baš tako lako.
Kao ni meni. Ali bit će dobro, sjeti se. I bit
ćeš opet onaj stari, koji zna uživati u svemu.
Samo ponekad, tek slike ružne ostaju...
Ali možda nije to toliko ni važno.
Jer imam onoga koga želim.
Zaista nije.
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 17.12.2007. u 10:09 sati.